Boris Ler: Naš zadatak jeste da kroz umjetnost govorimo o problemima u društvu
Predstava "Osramoćeni" imat će tri premijerna igranja (6., 7. i 8. juli), kao i dvije reprize (9. i 10. juli). Prema Lerovim riječima, ovaj pozorišni komad govori o borbi sa identitetom te postavlja pitanje koliko (ni)smo ponosni na svoje naslijeđe.
"Osramoćeni" - transparentni prikaz svega što pozorište treba i mora raditi
"Moj lik se također bori sa prihvatanjem vlastitog identiteta, pokušava smjestiti svoje naslijeđe u sadašnjost. Dobro mu ide, nabacio je sto i jednu masku, kao i mnogi drugi. Isak je kustos, radi u galeriji i u predstavi se pojavljuje onda kada poželi vidjeti šta slikarica Emily, koju tumači moja kolegica Maja Izetbegović, radi. Tako se susrećemo", objašnjava.
"Osramoćeni", čiju režiju potpisuje Dino Mustafić, se bavi društveno-političkim temama koje su, čini se, oduvijek aktuelne u društvu. Dužnost pozorišta jeste govoriti o ovakvim temama, kaže Ler, ono mora preispitivati i baviti se društvenom i političkom situacijom.
Ler ističe kako je sretan zbog činjenice da je nova predstava smještena u Botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja BiH, jer će to biti idealan apel za pomoć ovoj kulturnoj instituciji.
"Bašta je prepuna kornjača, maca, ptica, raznolikih biljaka... To je veliko osvježenje, vrlo je inspirativno raditi u takvom ambijentu, gdje se život bašte isprepliće sa životima naših likova. Zemaljski muzej BiH je posebna institucija koja zaslužuje puno više nego što dobija. Opet kažem, dužnost pozorišta jeste da skrene pažnju na goruće probleme koji se tiču svih nas. Ja nigdje u svijetu nisam vidio, osjetio ni čuo da su takve vrste institucija na takvoj margini, da su tako zanemarene od vlasti", kaže.
"Udruženje Kontakt osnovano je prije skoro deset godina i od tada se bavimo temama koje su društveno-političke, socijalno-ekonomske... Mi smo angažovano pozorište koje pokušava skrenuti pažnju na sve teme koje su aktuelne u našem, ali i širem društvu. Koristimo svoj posao da bismo (pro)govorili, radimo to kroz film i teatar", govori Ler.
Pozorište to zahtijeva, dodaje. Gotovo svi tekstovi koje reditelji rade u pozorištu budu stavljene u sadašnji kontekst i rijetko budu rađene, a da se ne dotiču problema s kojima se u sadašnjici susrećemo.
Pozorište se bavi društvom i politikom, a je li obrnuto isto?
No dok pozorište nastavlja pričati o društvu, politici, socijalnoj i ekonomskoj situaciji - koliko politika govori o pozorištima? Na već uobičajeno pitanje, koje se redovno postavlja u razgovorima sa umjetnicima, Ler odmahuje glavom i govori kako je odgovor prečesto isti. Bh. kultura je tu gdje jeste, upravo zato što državu vode ljudi koje ona ne zanima.
"Malo je onih, mogu ih na dva-tri prsta nabrojati, koji posjećuju pozorište i koje zanima šta se to stvara unutar teatarskih zidova. Tako da oni ne mogu ni čuti, vidjeti, prepoznati i usvojiti to što radimo i govorimo. Naravno, ne kažem da smo sveto pismo, niti da trebamo da promijenimo nečije stavove. Ali, demokratija je uvažavanje mišljenja drugog, a oni naša mišljenja niti čuju, niti ih zanimaju", ističe.
Postajemo li onda država nezadovoljnih umjetnika, hoće li vlast nemarom otjerati umjetnost?
"Pa, mislim da su umjetnici nezadovoljni jer se iz godine u godinu budžeti za filmove i predstave smanjuju, kultura je postala umjetnost na margini i jedva sastavljamo kraj s krajem. Naprimjer, još uvijek se od nas očekuje nekoliko premijera, a imamo budžet za jedva jednu...", govori Ler.
Kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa, smanjivanje budžeta i privremeno zatvaranje pozorišta potvrdili su maćehinski odnos vlasti prema kulturi. Slobodni umjetnici su u potpunosti zanemareni od države, čak i pored činjenice da su neki od njih bez redovnih honorara bili egzistencijalno ugroženi, kaže Ler.
"Osjećao sam se loše jer su mnoge moje kolege ostale bez ikakvih finansijskih primanja. Država ih nije shvatila, nije uradila ništa da im pomogne. To je porazno. Očigledno im ni kultura ni umjetnici nisu važni. Ali ipak mislim da politika nema i još dugo neće imati moć da otjera umjetnike. Dok god ima publike, dok god je nas... mi ćemo se opirati njihovoj anti-kulturnoj politici", kaže.
"Pun mjesec", saradnja s Hamzagićem i "Quo vadis, Aida?"
Govoreći o temama koje su iz stvarnosti pretočene u umjetnost, spominje film Nermina Hamzagića "Pun mjesec", koji je premijerno prikazan krajem 2019. godine, a još uvijek plijeni pažnju i dobija odlične rezencije.
"To je univerzalna priča koja komunicira kako s nama, tako i s našom realnošću i nekim trenutnim momentom u socio-ekonomsko-političkom smislu. Isto tako komunicira i sa ostatkom svijeta, pogotovo ostatkom Evrope, koja je danas otišla skroz desno. Ponosan sam na svoju ulogu, na cjelokupan film, a posebno sam sretan zbog Nermina i činjenice da je hrabro progovorio o temama koje se tiču svih nas", govori.
Naposljetku govori kako je s Hamzagićem o filmu razgovarao puno prije nego je konkretno počeo rad na ovom projektu: "Generacijski smo bliski, zajedno smo maštali, namaštavali. Nermin je kasnije došao s finalnom idejom, s iskrom u očima i, iskreno da kažem, citirat ću Dinu Mustafića - 'Sve nas je inficirao svojom idejom, ali i željom, strašću...'", nasmijano govori.
Naposljetku dodaje kako ga raduje činjenica da je film dobio pozitivne reakcije publike, te kako će svjetlo dana uskoro ugledati film Jasmile Žbanić "Quo vadis, Aida?".
"O tom projektu ćemo svakako više pričati u narednom periodu, sada već slijedi ljetna pauza i budući planovi za 'Osramoćene'", zaključuje Ler.
Zbog velikog interesovanja za "Osramoćene", karte za julska izvođenja rasprodate su u roku od dva dana. Producenti predstave najavljuju kako će u narednom periodu biti objavljeno još datuma igranja za mjesec august.
