Bosanski bukvalista: Bosna i Hercegovina je prelijepa zemlja, samo ljudi smetaju

Na društvene mreže gleda kao zabavu, ali kroz njegove postove se provlače itekako ozbiljne društvene teme.

"To nekada i smatram problemom, ljudi me shvataju previše neozbiljno, pa tako šta god da napišem neko se nasmije. Ipak, kao što ste rekli, društvene mreže su zabava, ljudi traže opuštanje i smijeh. I kada to pomiješate s današnjicom u BiH, besparicom, očajom, javašlukom, bijedom… dobijete upravo ono što pišem", naglašava jedan od najpopularnijih tviteraša u BiH.

Smatra i da je ovo poneblje, nažalost pogodno tlo za milion komentara, statusa, tweetova, pa i aforizama.

"Vaše je samo da posmatrate", nadovezuje se Bosanski bukvalista.

Inspiraciju najviše crpi iz naroda koji žive u Bosni i Hercegovini.

"Pa pogledajte ih, molim vas. Ovaj upravo ide platiti račune za komunalije, onoga tamo je neko poslao da mu kupi hljeb i nešto mliječno za doručak, onaj desno ide da kupi najnoviju štampu.... Na prvi pogled, reklo bi se, uobičajena svakodnevnica i uobičajeni ljudi kao i svugdje diljem svijeta, ali ne. Ovi ljudi se mrze. I ovaj što ide po mlijeko i ovaj što ide po novine. Ne podnose se, ali i dalje žive zahvaljujući svakodnevnici. Ti su ljudi pogodni za neki eksperiment. Stvarno. Otvoriš im glavu i vidiš samo jednu žicu. Presiječeš je, uši otpadnu. Pored takvih ljudi nikada ne manjka inspiracije", kaže Halilović.

Na naše pitanje kako uspijeva ostati pozitivan, Halilović odgovara u svom stilu:

"A ko kaže da sam pozitivan? Biti pozitivan u ovdašnjem vaktu je luksuz, a i dosadno je."

Ludilo Balkana prikazano na humorističan način

Osvrti na bh. svakodnevnicu putem Twittera rezultirali su nastankom knjige "Bosanski bukvalizmi" koja, prema Halilovićevim riječima, sadrži sav jad i bijedu koja nas drži zajedno.

To je kaže on, ludilo Balkana prikazano na humorističan način.

Inače, recenziju za knjigu je radio akademik Abdulah Sidran.

"Što se tiče Sidrana veoma sam prijatno iznenađen otvorenošću i pozitivnošću jedne takve veličine. Koliko se samo blago krije u tom čovjeku, to je nevjerovatno i veoma sam počašćen što je jedna takva veličina uopšte stupila u kontakt sa mnom. Uglavnom, društvene mreže su nas vezale, a poznanik nas spojio i tako je nastala Sidranova recenzija za moju knjigu", pojašnjava Halilović.

Najveći problem Bosne i Hercegovine 22 godine nakon rata vidi u svemu onome što je ostalo.

"U ratu gdje nema pobjednika, svi su poraženi. Očekivao sam više od ovih naroda, neću da vas lažem. Očekivao sam da ćemo nakon rata nešto naučiti i krenuti dalje, ali ne, mi i dalje tapkamo u mjestu jer smo takav narod, takva nacija. Mržnja predstavlja najveći problem. Da, ovi narodi se mrze, a mržnja rađa sve - korupciju, mafiju, kriminal…", ističe Halilović.

Politička scena u BiH za njega je nikakva, a kako kaže, vodi se u Beogradu i Zagrebu.

"Mi smo svi ministri inostranih poslova, a svi znamo šta Zagreb i Beograd uopšte misle o BiH", dodaje.

Trebamo biti skupa

Često se krivica zbog trenutnog stanja u kojem živimo svaljuje na političare, međutim odgovornost je i u građanima.

"Političari dolaze iz naroda. Nađite mi jednog čovjeka koji danas radi u korist naroda i obespravljenih radnika. Pa čovječe, oni danas svečano otvaraju toalet. Mi smo kao društvo odvratni. U vrhu smo svih listi u Evropi po negativnosti i prikovani za dno po nekom boljitku, pa šta vam ja sada imam da kažem. I ja sam jedan od ovih hiljada ljudi koji čeka boljitak, ali negdje koči. Kad malo bolje razmislite koči nas upravo to što smo jedni pored drugih i što se ne podnosimo. Neka komšiji crkne krava, ako treba i mi ćemo s njom. Poenta? Mi možemo biti jaki i ekonomsko i politički samo ako smo skupa, ako djelujemo kao jedno. U protivnom, dno evropskih ljestvica i nije tako loše. Barem nismo u Africi", smatra Halilović.

Upitali smo ga mogu li građani, posebno mladi upravo biti ti koji će donijeti određene promjene, na što je on kazao da se, nažalost previše mrzimo da bi neki pubertetlija uspio da nas poveže.

"Nas ni poplave više ne mogu povezati. Možda griješim, ali morate shvatiti da sam ja u Bosni od njenih prvih dana od kada se otcijepila od Jugoslavije. Rat sam proveo ovdje, nigdje nikada u inostranstvo nisam išao i ja ne poznajem nikakvo drugo uređenje od ovoga što ima BiH, a od 1995. mi i nemamo baš neku demokratiju. I kako da ja pišem o demokratiji kada ne znam kakva je ona. Čitao sam o njoj, nije da nisam, ali isto tako gledao sam slike Pariza, Barcelone, Berlina, pa ne mogu sada tvrditi da znam kako je u tim gradovima. Znači, pitanje je, mogu li mladi donijeti neke promjene? U ovako skrojenoj državi, teško", potcrtava sagovornik portala Klix.ba.

Smatra i da u ovoj državi teško može biti gore.

"Hajde da realno sagledamo stvari. Dejton je zakočio rat, pobacao nas je u kutiju u kojoj živimo i u kojoj se moramo sami dogovarati. Ali kako? Najbolje ste mogli vidjeti u posljednjih mjesec dana nakon haških presuda Ratku Mladiću i hercegovačkoj šestorki gdje smo mi uopšte, kao država i kao društvo. Reakcije srbijanskih i hrvatskih zvaničnika na presudu su najbolji dokaz, a te zemlje koje oni zastupaju su neki garanti Dejtonskog sporazuma u BiH. I šta to govori? Nismo se pomakli od devedesetih, samo smo oružje zamijenili. Čime? Ne znam ni ja. Narodi u BiH nisu loši narodi, dobra je to raja, ali tim narodima se najmanje upravlja iz Sarajeva", smatra Bosanski bukvalista.

Dodaje i da je više očekivao od naroda koji živi u BiH.

"Pobogu, dali smo veličine poput Preloga, Šantića, Ćopića, Selimovića, Andrića....zar smo zaista ovaj jad koji se prodaje za 20 maraka i kesu makarona? Zar zaista ne postoji ništa bolje? Zar ovo ostavljam svojoj djeci? Šta će djeca misliti o meni, o narodu.... Razočaran sam u ovaj narod i ovo društvo", nastavlja on.

Društvene mreže u svijetu, ali i u BiH u određenoj mjeri već su preuzele primat, a Halilović je mišljenja da se Twitter ili eventualno Facebook kao najpopularniji servisi u našoj zemlji mogu iskoristiti kao alat za nastanak određenih društveno-političkih promjena.

"Ali ipak, sve napisano na društvenim mrežama treba uzimati s velikom dozom rezerve. Vremena kao da su pregazila ovaj narod, pa tako i društvene mreže. I ne samo društvene mreže, ovaj narod je pregazilo mnogo toga. Možda vam se čini da sam previše kritičan prema ovim narodima, ali oni nisu ništa bolje ni zaslužili. Od straha kojeg imaju u glavi ukopavaju i sebe i svoje nasljednike u rovove mržnje iz kojih teško da će ikada uspjeti izaći. Narod se boji. Iza jednih stoji Jasenovac, iza drugih Srebrenica, iza trećih Vukovar i učinit će sve da im se to ne ponovi. I taj strah je veoma jak i upravlja svima nama", kaže naš sagovornik.

Nada se i da pojedinci koji su veoma zapaženi na društvenim mrežama mogu utjecati na promjenu svijesti kod građana.

"Mnogo puta sam do sada ponavljao da mi nemamo nijednog drugog puta osim da budemo jedni uz druge. Ako treba, tonut ćemo zajedno, ako treba, napredovat ćemo zajedno. I to je sva filozofija. Do nas je. Do naroda. Narod ako želi neko bratstvo i jednistvo, glasat će za njega", naglašava.

Novi izbori su nam na pragu, predizborna obećanja već lagano naviru, a Halilović smatra da neće doći do promjena.

"U BiH, u federalnom dijelu se sve vrti oko dvije stranke. Imate tu neku, nazovimo je opoziciju, koja ne nudi ništa osim što samo pljuje po ovima na vlasti i to je svo umijeće današnjim bavljenjem politikom u BiH. Ljudi kao da se politikom bave jer kao da ne znaju ništa drugo ni raditi. Mislim, takav dojam ostavljaju", nastavlja Halilović.

BiH je prelijepa zemlja, samo ljudi smetaju

U iskušenje da napusti BiH, kao što to radi većina njenih građana, svakako je dolazio, međutim na taj korak se nije odlučio.

"Znate, mnogi mi spočitavaju što o ovoj državi pišem tako crno. To meni nikada nije bila namjera, ja samo pratim svakodnevne vijesti, a ako su ljudi preko mene shvatili realno stanje u ovoj zemlji, onda mi je čast. I naravno, razmišljao sam mnogo puta da odem iz BiH, ali i kada bi htio, teško da imam negdje da odem. Ova mi je zemlja sve što imam. BiH je prelijepa zemlja, samo ljudi smetaju", ističe Halilobvić.

Pripada generaciji koja je okusila pozitivne, ali i negativne strane života u Jugoslaviji. Za tim vremenima je, iskreno kaže, nostalgičan.

"Sarajevo iz kraja osamdesetih je u meni ostavilo veliki trag. Ta pop-rock škola, Bijelo dugme, Divlje jagode, Nadrealisti, Kusturica, Sidran… Sarajevo je tada disalo kao jedno. Taj grad što je tada bio teško da će ikada više biti, a meni je velika čast što sam živio u to doba i barem kao klinac bio dio toga", prisjeća se Halilović.

Možda se čini da je BiH na koljenima te da nema izlaza, ali Halilović vjeruje da će narodi u njoj naći zajednički put pogodan za njih i njihovu djecu. BiH to, kako kaže, zaslužuje, više nego ijedna država na svijetu.

Građanima poručuje da se usmjere na poštovanje i toleranciju.

"I za stotinu godina naša će djeca živjeti jedni pored drugih i nikamo neće otići. Zašto uzalud tratiti život na mržnju i šovinizam", riječi su kojima Bosanski bukvalista završava razgovor za Klix.ba.