Branko Ćopić je imao plemenitu vještinu - znao je ljude zabaviti, a ne praviti se previše pametan
Govoreći o Branku Ćopiću, bh. književnica Ferida Duraković napominje kako je najvažnija stvar u vezi sa njim ta da je Ćopić pisac koji obilježava jednu epohu.
Baš kao što je Ahmed Hromadžić "Andersen naše književnosti", tako je Branko Ćopić "Mark Twain naše književnosti", smatra bh. književnica.
"Držite se dobro, moji dječaci! Jovanče, Striče, Đoko, Nik, Vanjka Široki, mi vas čekamo da se opet vratite. Nek' bude onako kako ste se dogovorili na posljednjem sastanku u Gaju: oni koji ostanu živi, sastaće se jednog dana opet u Prokinu gaju, naložiće vatru u logoru Tepsija i oko nje će pričati o onima koji se nisu vratili. Pričaće dugo i s ljubavlju, ali samo lijepe stvari. Samo lijepe stvari, jer to jedino ostane iza čovjeka i to je bilo jedino bogatstvo naših dječaka." (Branko Ćopić, Orlovi rano lete)
"Velika je šteta što su ga sa posmrtnošću ćušnuli u ono što 'kobajagi' ozbiljni pisci nazivaju književnošću za djecu ili još gore dječija književnost. To je kvalifikacija koja vas dotuče do kraja", navodi Duraković.
Naša sagovornica nevjerovatno tužnom i simboličnom smatra činjenicu da je čovjek koji je uveseljavao i lijepo pričao cijeloj Jugoslaviji svoj život okončao na takav način.
"Čini mi se da je postojao raskol između onoga što je on predstavljao nama, recimo meni kao djevojčici koja je čitala njegove priče, i onoga što je on politički pokušavao da postigne. Sve je to obilježeno nekim velom tajni, što je dobro za književnost, a nije dobro za činjenice", smatra Duraković.
"Često tako dok izbijaju pozni noćni sati, mukli i usamljeni, i na duši biva teško, u gluho doba kad pada snaga i čovjek stoji sam pred strahotama, sjećam se tada pomrlih dana djetinjstva…"
Svojevrstan je fenomen taj u kojem su najveseliji ljudi, oni koji zabavljaju druge najčešće tragični heroji koji se na kraju ne uspiju izboriti sa vlastitom tugom koju vješto kriju u sebi. Primjer je i nedavna smrt glumca Robina Williamsa.
"Čini se da je to sudbina pisaca koji su posvećeni tome da drugima budu zanimljivi, smiješni i zabavni, te promišljaju stvari na veseo način. Najteži zadatak u književnosti jeste pisati veselo o ozbiljnim stvarima. To je i najplemenitiji zadatak - ljude zabaviti, a ne praviti se previše pametan, te dobre i pametne stvari saopćiti na način kao što je to radio Branko Ćopić", priča Duraković i dodaje kako se u realnom životu književnika istovremeno dešavala spoznaja u kojoj je shvatio da je "njegov život promašen jer živi u političkom sistemu za koji se nije borio."
"Gdje su među ljudima granice? Nema u čovjeku ni Vlaha ni Turčina. Postoji samo golema ljudska bijeda i nevolja. Jednako i vlaška i turska." (Branko Ćopić)
A zašto danas nemamo pisce kao što je bio Branko Ćopić?
"Možda i imamo. Ali ti nacionalni kanoni uzdižu ne one koji su sposobni da na taj način pišu, nego su podobni da pišu o naciji", odgovara Ferida Duraković.
Bh. književnica za Klix.ba otkriva kako joj je njena prijateljica Amela Simić, prevoditeljica na engleski jezik koja živi u Kanadi, javila da je napravila prevod "Ježeve kućice" od koje će Kanađani napraviti crtani film.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
