Carrie Arcos je pomagala bh. izbjeglicama u SAD-u: To iskustvo je ostavilo traga na meni
Poznata književnica radila je mnogo s izbjeglicama iz BiH i pomagala im je da započnu novi život u SAD-u. U teškim trenucima kada su bježeći od tragedija i ratnih užasa dolazili izgubljeni u novi svijet, Arcos im je pružila ruku podrške, saosjećanje i prijateljstvo.
"Radila sam s bosanskim izbjeglicama 1995. i 1996. godine u Greater Bostonu u Katoličkom dobrotvornom udruženju za izbjeglice i servisu za imigracije. Radila sam u sklopu mirovnog programa AmeriCorps. Porodicama, većinom bosanskim muslimanima i katolicima, pomagala sam da se smjeste. Pomagao mi je Srbin koji je prevodio za našu organizaciju. Sjećam se da mu je bilo teško, jer neke od izbjeglica mu nisu vjerovale s obzirom na to da je iz Srbije", kazala je Arcos.
Družila se s porodicom islamske vjeroispovijesti koja je imala djecu njenih godina. Arcos se sjeća kako je, kada je išla na kafu i ručak kod njih, njihov otac uvijek sjedio u fotelji i gledao televiziju.
"Pitala sam se šta misli o novom životu dok je sjedio. Pobjegao je iz Sarajeva i sada živi u malom dvosobnom stanu, bez zaposlenja, a njegova djeca uče jezik i o kulturi koja je mnogo drugačija od njihove. Bilo im je teško jer oni nisu izabrali da napuste svoju zemlju. Izgubili su sve. Njihov sin je odveden tokom noći i nikada ga više nisu vidjeli", prisjetila se Arcos.
Veliki broj izbjeglica smješten je na području Bostona, što im je donekle olakšalo život, jer su bili zajedno i napravili su malu zajednicu. Arcos ih je redovno posjećivala.
"Provela sam Uskrs s katoličkom porodicom. Zajedno smo farbali jaja. Imali su kćerku koja je išla u srednju školu i sjećam se da je bila vrlo nervozna kada je krenula, jer nije znala engleski jezik. Bili su vrlo srdačna porodica, rado su sa mnom dijelili hranu koju su imali. Majka je imala fotografiju sina o kojem ništa nije čula godinama. Nisu znali je li mrtav ili živ", kazala je.
Ovo iskustvo ostavilo je veliki trag na njoj. Arcos kaže kako nije mogla vjerovati kroz koje strahote su ti ljudi prošli te da je saosjećala s njima.
"Bili su ljubazni, dostojanstveni, nervozni, graciozni, otporni, gostoljubivi i zabavni. I baš su mnogo pušili. To sam primijetila odmah, jer Amerikanci ne puše mnogo", rekla je.
Razmišljala je da napiše knjigu o njihovim iskustvima, ali je bila previše uznemirena da to uradi. Dugo je istraživala kako bi pronašla način da ispriča njihovu priču.
Kada sam posjetila Bosnu 2016. godine, bila sam vrlo uzbuđena. Bila je onakva kakva sam mislila da će biti, ali nisam znala da će biti toliko lijepo. Ljudi su bili gostoljubivi, kao što sam i znala da će biti. Posjetila sam nekoliko mjesta o kojima sam čitala. Hodala sam naseljima o kojima sam pisala u svojoj noveli kako bih vjerodostojno prenijela. Pili smo nevjerovatnu kafu", kazala je književnica.
Ističe kako joj nije bila namjera da knjiga bude o ratu u BiH, jer nije kvalifikovana za takvo nešto. Riječ je više o fikciji koja je fokusirana na individuu i ono kroz šta prolazi.
"Namjera je da ispričam priču majke i kćerke i istražim ideju o naslijeđenoj traumi. Ali željela sam pisati o iskustvu bosanskog rata, posebno za američke čitatelje. Veliki broj Amerikanaca čak i ne zna da je bio rat i šta se dešavalo. To je moj mali čin svjedočenja ljudima čiji su životi dotakli moj na tako moćan način", kazala je.
Željela je i pokazati kako se iskustvo tinejdžerke Nadje ne razlikuje od iskustava današnjih tinejdžera.
"Ona sanja, voli i nada se. Voli plesati i slušati muziku. Voljela je svoju porodicu. Željela je ići na koledž. Sa svim tim se mogu povezati i američki tinejdžeri, što dovodi do empatije. Empatija za izbjeglice je nešto što želim da čitaoci ponesu sa sobom nakon čitanja. Današnja izbjeglička kriza je najveća, a mnogi od nas to samo 'maknu u stranu'. Vidjeli smo brojke na vijestima i priče. Djeluje kao previše da biste se nosili s tim. Ali kada upoznate nekoga ko je bio na tom putu, kada sjednete i popijete kafu, čujete njihovu priču, shvatite da se ne razlikuju od vas", rekla je Acorn.
U pisanju knjige pomogla joj je Bosanka koju je upoznala preko online servisa airbnb i s kojom se sprijateljila.
"Ona je pročitala radnu verziju i dala mi savjete i kritike. Veoma sam joj zahvalna jer sam željela biti sigurna da sam bosansko poglavlje dobro uradila, s poštovanjem i čašću. Knjigu smatram ljubavnim pismom za hrabre i otporne Bosance koje sam upoznala tokom proteklih godina", kazala je Arcos.
Knjiga "We Are All That’s Left" je u prodaji od maja i dobila je odlične kritike.
Glumica kultnog filma "Sam u kući" nedavno se pojavila na modnoj reviji: Evo kako danas izgleda
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
