Sve ovo ne bi bilo moguće da u junu ove godine Zemaljski muzej BiH nije postao dom jedinom Centru za restauraciju i konzervaciju u BiH.
Centar je opremljen najsavremenijom opremom uz finansijsku podršku Republike Italije, a sastoji se od laboratorije za restauraciju metala i laboratorije za restauraciju tekstila. Trenutno se u njemu radi na restauraciji zbirke iz prahistorijskog doba, kojoj pripada i zdjelica na kojoj Bečević-Šarenkapa trenutno radi. Ova zbirka jedina je koja još uvijek nije dostupna javnosti nakon rata, a njeno otvorenje je planirano za 2018. godinu.
Bečević-Šarenkapa je jedna od dvoje konzervatora koji rade u muzeju. Inače je diplomirana inžinjerka tekstilne tehnologije, a konzervaciju historijskih predmeta magistrirala je u Velikoj Britaniji. Još tokom studija počela je raditi u muzeju te je i diplomski rad uradila o konzervaciji anterije, dugačke starinske haljine sa dubokim izrezom na grudima, sa dugim, sprijeda otvorenim rukavima.
Kaže da je ponosna na to što je njena anterija i danas, sedamnaest godina nakon konzervacije, u istom stanju u kojem ju je i ostavila.
"Kad nakon toliko godina vidiš da je predmet nepromijenjen, to je meni najveće zadovoljstvo", kaže Bečević-Šarenkapa, čija ljubav za anterije je tolika da se u jednoj i udala.
Nedostatak kvalificiranog kadra
Azra Bečević-Šarenkapa kaže da postoji manjak kvalificiranog kadra u polju konzervacije te nedostatak edukacija. Nedavno su u Muzeju održali radionicu koja je trajala četiri sedmice, a koju je završilo pet osoba: dva konzervatora muzeja, jedan preparator i dvije osobe koje bi mogle postati saradnici muzeja. Na prvoj sedmici učestvovali su i studenti te su naučili kako se radi preventivna konzervacija, za koju Bečević-Šarenkapa kaže da je izuzetno važna.
Pored specifičnih znanja koja se nauče na studiju i tokom edukacija, dobar konzervator treba biti i strpljiv, kreativan i pažljiv kada se radi o detaljima.
"Važna je i želja i volja da se nauči nešto novo, da se pita. Ne moramo svi sve znati", kaže Bečević-Šarenkapa i dodaje da je preduslov za sve to ljubav prema ovom poslu.
Sigurniji i bolji uslovi rada
Prije laboratorije konzervacija je rađena na istim principima. U Muzeju su imali konzervatorsku radionicu u kojoj su radili na sličan način, ali nisu imali adekvatna sredstva. Sada rade u sigurnijem okruženju, imaju anatomske stolice, stolove prikladne visine, zaštitne ormariće u kojima drže opasne hemikalije te bolju osvijetljenost koja pomaže da se zaštiti vid konzervatora.
"Sada imamo tu novu opremu koja nam je omogućila da sebe zaštitimo", kaže Bečević-Šarenkapa, dodajući da su im kolege iz Italije osim opreme omogućili i materijale, od kojih neke i ne mogu naći na području Bosne i Hercegovine.
Razlika se vidi i u brzini kojom se jedan predmet restauira. Bečević-Šarenkapa kaže da sada mogu brže restaurirati predmet, ali brzina kojom se jedan predmet uradi zavisi od dosta faktora. Taj proces može trajati od nekoliko sati do više mjeseci pa i godina. Zdjelica na kojoj trenutno radi Bečević-Šarenkapa će joj uzeti od dvije do tri sedmice.
Zaštita kulturne baštine
Laboratorija koja je nedavno otvorena bavi se konzervacijom metala, a uz tekstilnu laboratoriju čini Centar. Bečević-Šarenkapa kaže da postoje planovi da se u budućnosti stvore laboratoriji za konzervaciju drveta, papira, kože, i drugih vrsta materijala.
"Svaki materijal zahtijeva nešto drugo", kaže Bečević-Šarenkapa, objašnjavajući da neki materijali mogu opstati u uvjetima koji bi za druge bili štetni.
"Mora se prilagoditi prostor za ono za šta se koristi", pojašnjava ona.
Iako postoje i druge ustanove koje se bave restauracijom u manjoj mjeri, ne postoji dovoljno ljudi koji se na stručan način bave restauracijom. Usljed neinformisanosti, dosta često se predmeti pogrešno tretiraju, što im skraćuje rok trajanja. Bečević-Šarenkapa navodi da bi ovaj Centar mogao biti mjesto koje bi moglo pomagati i manjim muzejima diljem BiH da na pravilan način konzerviraju svoje predmete.
Ona smatra da ovaj Centar predstavlja mogućnost da se na ispravan i adekvatan način zaštiti naše kulturno naslijeđe.
"Ta kulturna baština pripada svima nama, svim ljudima na svijetu. Do nas je koliko ćemo mi to poštovati", kaže Azra Bečević-Šarenkapa.
