Intervju / Češki reditelj Michal Dočekal donosi priču o Hagadi: "Sarajevo nije izgubilo svoju multikulturalnost"
Dočekal je jedno od najprepoznatljivijih imena u svijetu teatra u Evropi, počev od toga da je obavljao funkciju direktora Narodnog pozorišta u Pragu sve do pozicije predsjednika Unije evropskih pozorišta.
Na poziv Dine Mustafića režira "Sarajevskog trgovca" u Narodnom pozorištu u Sarajevu, a premda je riječ o lokalnoj priči otkrio nam je šta ga je to u njoj dojmilo te kako je tekao cijeli proces priprema pred praizvedbu koja je zakazana za 28. februar.
"Svako iskustvo u stranoj zemlji je izazov, jer samim tim morate raditi na drugom jeziku, biti u drugoj kulturi. Ovo je vrlo specifična tema i naravno da je dobro pitanje zašto pitati stranca da radi na jako, jako sarajevskoj priči. Ipak, s druge strane, možete raditi Shakespearea, a ne biti Škot. Znate kako pozorište funkcioniše, i mislim da je dobro što Narodno pozorište u Sarajevu ima prilično živu saradnju s drugim umjetnicima iz Evrope. Radnja je smještena u gradu, ali to nije samo lokalna priča", kazao je na početku razgovora.
Dočekal je priznao da historiju Hagade nije poznavao, ali da je to itekako snažna priča.
"Predstava ima dva dijela, prvi dio koji se događa neposredno prije Prvog svjetskog rata, prije atentata na Franza Ferdinanda, 1914. godine. Proizlazi iz stvarne činjenice da je Jevrej po imenu Jozef Koen prodao knjigu muzeju. Drugi dio se dešava 1992. godine, na samom početku opsade Sarajeva, i također ima stvarnu pozadinu jer je knjiga spašena", navodi dalje.
Napominje da je bez obzira na to što je zasnovana na stvarnom događaju priča ipak fikcija.
"Bila je to vrlo opasna misija i dobro, dogodila se pa se temelji na činjenicama, ali priča - to je fikcija i ima dvije snažne priče. Prva je o ljubavi, a druga o prijateljstvu. I obje veze spadaju među prilično neočekivane recimo parove ili spojeve ljudi. Jedan je Austrijanac, pozorišni reditelj neke vrste evropskog porijekla i sprijateljio se sa Jevrejem iz potpuno različite sredine, a druga je obrazovana dama, historičarka, i vrlo jadan tip s kriminalnom prošlošću. Neočekivani odnosi također su poslužili autoru i samoj predstavi da pokažu kako predrasude ograničavaju naše živote", ispričao je u nastavku.
Također, napomenuo je da je slušao glumce i druge članove ekipe koji su zapravo proživjeli rat u Sarajevu, kako ne bi odstupali od stvarnih događaja.
Prag i Sarajevo imaju zajedničku crtu
Govoreći o Hagadi kao sarajevskoj priči, Dočekal je uporedio Prag s glavnim gradom Bosne i Hercegovine - tačnije njegovu historiju koja je u njega dovela različite narode.
"Prag ima historiju postojanja kao grad koji su osnovali Česi, ali su onda došli Nijemci i došli Jevreji, tako da je to bio grad tri nacionalnosti prije Drugog svjetskog rata. Mislim da je to nešto zajedničko za ova dva grada. Sarajevo je vjerovatno bogatije s muslimanima, pravoslavcima, katolicima i Jevrejima. Također i različitim nacionalnostima ljudi koji su tu dolazili iz cijele bivše Jugoslavije. Međutim, u osnovi izgubili smo to u Pragu i bojim se da ste i vi izgubili nešto od toga, znate, barem jevrejsko stanovništvo zbog ovih užasnih zločina tokom Drugog svjetskog rata", ispričao je.
Napominje da je to nešto što se događa u svijetu gdje su ljudi sve manje otvoreni ka drugom i drugačijem, ali da Sarajevo ipak uspijeva zadržati nešto od toga.
"Bio sam ovdje kao tinejdžer, još u vrijeme Jugoslavije. Nastupao sam i na prvom MESS-u poslije rata, ali nikad nisam bio toliko dugo ovdje. Biti ovdje u doba Jugoslavije bilo je stvarno specifično jer u usporedbi s njom, Čehoslovačka je bila puno više, puno više, staljinistička. Potom, naravno, nakon rata to je to bilo jako snažno iskustvo. Sada imam ovo iskustvo da radim ovdje i također živim ovdje na malo duži period, tako da je drugačije", kaže nam o utiscima grada.
Predstava je živa stvar koju glumci "rađaju" na sceni
Budući da se pozorište temelji na jeziku, napominje da raditi u drugoj zemlji i na drugom jeziku znači biti u drugačijoj kulturi sa specifičnim razlikama koje moraš naučiti.
Komentarišući šta je za njega najbolja strana teatra, ističe da je to ona kreativna strana koja mu dopušta da na sceni izmisli cijeli jedan univerzum.
"Prije nego odeš na probu razmišljaš o nečemu, maštaš i onda imaš mogućnost da to učiniš stvarnim na bini. To je, naravno, veliko iskustvo. Ponekad je mašta i rezultat toga drugačiji. Čudno je doći s ulice iz takozvanog normalnog života u ovaj prostor gdje vi gradite jedan imaginarni svijet", dodaje.
Gledanje pozorišne predstave uporedio je s posmatranjem vatre koja gori.
"Volim vidjeti da se nešto odvija pred tobom. To je živa stvar koja gori, a koju glumci 'rađaju' u tom trenutku. Jednom sam rekao, i mislim da je to još uvijek dobar primjer, zapaliti vatru izvan grada i gledati je kako gori, to je nešto što volim. Gledanje predstave u pozorištu je kao gledanje vatre, to je nešto drevno i ne može se porediti s iskustvom gledanja sadržaja na streaming servisima ili filma u kinu", navodi.
Kad je riječ o predstavi "Sarajevski trgovac" glumačku postavu čine: Mirvad Kurić, Amina Begović, Milan Pavlović, Riad Ljutović, Vedran Đekić, Dino Bajrović, Mona Muratović, Nerman Mahmutović, Irfan Ribić, Sara Seksan, Sanjin Arnautović, Belma Salkunić Bektešević, Faruk Hajdarević, Alen Konjicija i Haris Bidžan.
Dramaturg je Giorgio Ursini, scenograf David Marek, kostimografkinja Lejla Hodžić. Kompozitor je Mirza Redžepagić, video dizajn potpisuje Dino Hujić, a dizajn svjetla Moamer Šaković.
Naredna izvođenja predstave "Sarajevski trgovac" su 3. i 27. marta.
