Ono sto podrazumijeva dileme tokom kreativnog procesa koji se dešava u samoći, autorica dijeli sa publikom, vodeći ih kroz objavljene i tekstove nastale tokom pripreme postavke u Zvonu.
Nastanak književnog djela nerijetko podrazumijeva samoću autora i autorice, a slično je i sa drugim oblicima kreativnog izražavanja.
Ono što su pisanje i brisanje, dileme, strahovi i analiza napisanog te u konačnici ili prije svega, strah od bijele površine papira, ostaje dio neotkrivenog.
Rad na književnom tekstu možemo uporediti i sa putovanjem kroz jednu noć ispunjenu susretima sa prijateljima u nekom kafe prostoru, očekivanjima i njihovom realizacijom, trenucima u kojima će nešto pomoći ličnoj inspiraciji i motivaciji, ili potpuno demotivirajućim susretima, nakon kojih ostaje praznina, poput one na kompjuterskom monitoru sa koje ravnodušno, ne sudjelujući u autorskoj muci, posmatra word.
Na razotkrivanje kreativnog procesa ili "napada na bijelo" povest će nas Jasenka Kratović kroz konceptualnu postavku u Zvonu na kojoj su prikazani fragmenti iz literarnih radova, kako onih objavljenih, tako i tekstova u nastanku uz poneku intervenciju u realizaciji njenih prijatelja ili posvete u tekstu prijateljima, pošto je interakcija sa njima neodvojivi dio onoga što utiče na književnu inspiraciju. Uz elementa pozdravne i odjavne špice, koja uokviruje svako iskustvo, na Jasenkinoj postavci u Zvonu pronaći ćemo i dijelove iz njene knjige "Samo da telefon ne promijeni boju" u kojoj od fragmenata svakodnevice plete autoironijsku i duhovitu mrežu, ispunjenu analizom i propitivanjem. U toj mreži nalaze se sve dileme tridesetih o kojima autorica iskreno progovara i u kojima se pronalazi svaka iskrena čitateljica. Od iščekivanja ljubavi do zamjerki kada postoji, pravih muškaraca u pogrešno vrijeme i onih pogrešnih koji će se svako malo pojavljivati u svojoj beznačajnosti, do trenutaka kada cijeli prostor poprimi boju emocije koju osjeća, o čemu čitamo u naslovnoj priči.
Jasenka piše i o sitnim ženskim trivijalnostima, o onome što nismo znale a mogle smo u dvadesetim i onome što znamo, ali nam malo mrsko u tridesetim.
Dio izgovora kao vješto iskonstruisanog odbrambenog mehanizma pronaći ćemo i u intimnim bilješkama u Zvonu, a ti osmišljeni izgovori svojstvo su svakog mislećeg bića, uz činjenicu da o njima bez straha progovaraju oni/e koji su odavno odlučili/e da mišljenje okoline nije jedini putokaz za vlastito djelovanje. U pjesmi "Oslobađanje kreativne energije" Jasenka piše: Mala bijela olovka/Nešto bi da kaže/Ali ima loš rukopis/Pa je stid/Onda joj kupim svesku-svaštaru/Jeftinu/Bez skupocjenih stranica svilenkastog papira/Da u nju upiše sve/Onako kako joj dođe/Da mirno pošara misao /Kad joj se ne svidi/I nemarno napravi greške/da ih svako vidi. Dio oslobađanja kreativne energije su i zapisi nastali istovremeno kad i postavka, napisani u trenutku, ogoljeni pred publikom, prepušteni sudu, iako ne na stranicama svilenkastog papira već na izložbenim kartonima velikih formata.
Bez nemarno napravljenih greški. Uz želju za razumijevanjem univerzalnih dilema koje prate kreativno i istraživačko putovanje, napisala je Kristina Ljevak najavljujući ovu izložbu.
Jasenka Kratović rođena je 1974. godine u Sarajevu. Od 1992. pa do danas bavi se novinarstvom, prevodilaštvom i odnosima s javnošću. Bila je saradnik sarajevskog Svijeta, radija Studio 99, talijanskog dnevnog lista Corriere della Sera, te informativnog web portala Notizie EST. U Sarajevu je uređivala multimedijalni portal za kulturu i zabavu DEPO.
Završila je studij novinarstva na Univerzitetu u Sarajevu 1995. godine, a potom na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Paviji (Italija) 2001. godine završava studij engleskog i španskog jezika te magistrira sociolingvistiku.
Đokovićev kip u Srbiji privukao veliku pažnju: Liči li finalni rad na Novaka?
