Cvijeće i molitva za Aleksu Šantića u rodnom Mostaru koji mu nije vratio zasluženo mjesto

Posjetom Šantićevom vječnom počivalištu na groblju u Bjelušinama gdje je održan parastos u organizaciji Srpske pravoslavne crkvena općina Mostar, Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta" Gradski odbor Mostar i Srpskog pjevačkog i kulturnog umjetničkog društvo "Gusle", predstavnici kulturnog života u Mostaru su obilježili ovaj značajan datum u historiji grada.

Novinar i publicista Zatko Serdarević, koji je i član UO mostarske "Prosvjete" ističe kako svake godine građani Mostara obilježavaju godišnjicu smrti Alekse Šantića, koji je svojim likom i djelom zadužio rodni grad.

"Kada se spomene Mostar prva asocijacija je Aleksa Šantić, a prema tome je jasno koliko je to ime važno i koliko je zadužio Mostar i naše generacije i one koje dolaze, svojim ne samo pjesničkim djelom, nego i svojim likom. Malo koji pjesnik je na prostorima Jugoslavije ostavio tako upečatljiv utisak na sve ljude, prije svega što je kod njega bila jedna harmonija ličnosti i djela koje je pisao. Svi su književnici i književni kritičari saglasni da je on bio pjesnik koji je pisao istinsku poeziju iz duše i srca. Bio je reprezentant takve vrste poezije, a da ne govorimo koliko je volio sve narode i koliko je uvažavao multietnički život u Mostaru i cijenio komšiluk, o tome su pjesme ispjevane. Ostavio je jednu duboku brazdu ne samo kulturnog života u Mostaru nego uopće u životu grada pa i cijele Jugoslavije", kazao je Serdarević.

Aleksa Šantić je preminuo 2. februara 1924. godine od tada neizlječive tuberkuloze, a u Mostaru se i danas pamti i prepričava njegova sahrana, jer se takva ni prije, ni poslije nije dogodila u najvećem gradu na Neretvi.

Kada se saznalo za njegovu smrt, rijeke ljudi slivale su se ka Ćorovića kući, gdje je Aleksa kod sestre Perse proveo posljednje dane života. Dolazili su da bi se poklonili svom pjesniku i izjavili saučešće porodici, a zbog pristizanja velikog broja ljudi Šantićev kovčeg je do sahrane bio prenesen u Srpski dom (današnje Narodno pozorište Mostar).

Mostar je, kako su zabilježili hroničari tog vremena, bio zavijen u crno, na kućama su se vijorile crne zastave, fasada Opštinskog doma bila je pretvorena u crnu masu, pa su čak i ulični fenjeri bili obavijeni crnim krepom.