Povod susretu u organizaciji Izdavačke kuće Buybook i Kamernog teatra 55 bio je razgovor o višestruko nagrađivanom romanu "Sjećanje šume" koji je doživio i svoju scensku izvedbu u zagrebačkom kazalištu Gavela te je uvršten u lektiru.
Lika kao dominantna tema njegovog stvaralaštva bila je svakako i centralna tema sinoćnjeg razgovora, uz obilje anegdota koje je Karakaš ispričao i iz kojih je crpio građu za roman o odrastanju, kombinujući autobiografske elemente sa fikcijom, uz odsustvo "naknadne pameti", što je jedan od ključnih kvaliteta ovog romana.
O šumi kao jednoj od junakinja romana, liku oca za čiju strukturu je znao da je ključna za kompletan roman, sjećanju kao varljivom i kao konstruktu, odnosnu prema bolesti u surovim ličkim okolnostima i patrijarhalnim obrascima kojima je bilo omeđeno odrastanje govorio je između ostalog Damir Karakaš na predstavljanju romana "Sjećanje šume" u Kamernom teatru 55.
Našalio se i kako ima sreću što njegovi roditelji ne čitaju njegove romane, pa piše bez opterećenja, vjerujući s razlogom kako prava književnost ne smije imati milosti. Čak ni prema autoru.
"Ne dozvoljavam da me život uhapsi" dio je Karakaševog odgovora na pitanje o nespremnosti na pravljenje kompromisa, na nepristajanje da piše scenarije za televizijske serije, da radi bilo šta drugo osim književnog posla, bez obzira na cijenu koju takva odluka podrazumijeva.
I dalje vjeruje kako je bolji pisac od svih knjiga koje je napisao i tvrdi da će napisati još samo dvije. Da će promijeniti odluku nadaju se i domaćini i sinoćnja zadovoljna publika koja je umjesto posvete na knjizi dobila crteže, kako najčešće praktikuje umjetnik koji se djelimično odrekao likovnog i muzičkog dara da bi se u cijelosti posvetio pisanju.
"Umjetničko djelo" sa zalijepljenom bananom na zid prodano za 6,2 miliona dolara
Sjećate li britanskog sastava Jamiroquai? Bend je najavio evropsku turneju za 2025. godinu
