Dennis Gratz: Volio bih da se svaki kraj ljubavi tretira kao novi početak i potraga za novom
"Poslije ljubavi ostaje praznina i tiha žeđ za popunjavanjem iste. Volio bih da se svaki kraj ljubavi tretira kao novi početak, potraga za novom... Ali, nekada je to preteško. Ono što me zanima i intrigira je kako se izvući iz tog ponora. Tema je vječna i ostat će interesantna dokle god je čovjeka", smatra Gratz.
Pojašnjava kako je kroz svoj roman prikazao tek jedan od milion različitih razvoda te pokušao pronaći odgovor na pitanje da li je važnije da smo sretni mi ili ljudi koji žive s nama i oko nas.
"Ideal je, naravno, oboje. Međutim, to često ne bude slučaj. Nekada se ljudi jednostavno prestanu voljeti. I to je to, nema tu neke posebne filozofije. Svakako da postoje mnogi brakovi, svugdje na svijetu, koji su zasnovani i opstaju najprije kao ekonomska i egzistencijalna potreba, a onda često zarad nekih drugih, viših ciljeva – djeca, porodica, čaršija, vjera... Malo tu ima mjesta za romantiku, što, opet, ne znači da se ljubav ne razvije i pod najgorim mogućim okolnostima, kao, recimo, u aranžiranim brakovima. Međutim, nije moje da sudim, svako ima pravo da žrtvuje svoju sreću i odredi za sebe nivo zadovoljstva ili tolerancije življenja vlastitog života", kaže.
Kad imaš sve, osim ljubavi
Kroz priču glavnog junaka, uspješnog sudije Alije, koji nakon ljubavne drame i razvoda su suprugom dolazi do bordela na austrijskoj granici, Gratz donosi priču i o statusnim simbolima i privilegijama zlatne mladeži, koje padaju u vodu kada nema sreće i ljubavi.
"Meni je to kao fenomen vrlo interesantno: imaš sve, a nisi sretan. Kakvo prokletstvo. Lično, vjerujem u karmu i vjerujem da svakoga snađe ono što zaslužuje, već i na ovom svijetu. Ljudska nevolja i lični pakao realiziraju se u najdovitljivijim formama, i onima za koje držimo da su dobri, i onima koji su zasigurno loši. To je sav taj apsurd ovog društva. Nema pravila, osim da pokušaš uvijek dati najbolje od sebe. I možda pronađeš nekog s kim možeš proći i kroz lošije dane, a ne samo uživati u onim dobrim", kaže nam Dennis.
Na osnovu iskustava koja je stekao u okviru svog političkog djelovanja, Gratz u "Motivima za knjigu kajanja" otvoreno govori i o problemu nemogućnosti začeća prirodnim putem.
"Mislim da je ta tema zapostavljena upravo zato što se tretira kao tabu. Kao da je sramota što mladi odlaze, što se rađa sve manje djece (jer nema ko da ih rodi, niti se mladi parovi usuđuju odlučiti na to), a onda i oni parovi koji žele djecu, onemogućeni su, što biološki, što društveno, dakle materijalno ili kroz tradicije, predrasude itd. Užas", objašnjava Gratz.
Na policama Buybooka knjiga "Motivi za knjigu kajanja" nalazi se od kraja prošle godine. Gratzov cilj bio je isrpičati dobru, vjerodostojnu i interesantnu priču. Uzimajući u obzir prve rekacije, uradio je to i više nego uspješno.
"Reakcijama na roman sam više nego zadovoljan. Nemali broj čitalaca mi je pisao i podijelio sa mnom utiske i ocjene. Meni lično je najvažnije, pored nekog kvaliteta rukopisa koji postavim pred sobom kao standard, da štivo ne bude dosadno, tj. da ljudi koji kupe knjigu i pročitaju je dobiju osjećaj kako se to isplatilo i kako su se, nadam se, duhovno obogatili. U tom slučaju tema romana ne igra neku veliku ulogu. Pišem o onome o čemu odlučim pisati, ono što ja mislim da je prvo meni važno i ineresantno, a na kraju to uvijek budu neki opći ljudski konflikti i dileme, ljubav, razočarenja, iskušenja i borbe", priča nam.
Sarajevo u pozadini priče
Radnja priče smještena je u Sarajevo, grad koji je našem sagovorniku sinonim za sve što je život.
"Mikrokosmos i svemir svih dešavanja. Bezgranično zadovoljstvo i neopisivo razočarenje. Najbolje i najgore u nama. Uvijek je do nas, šta želimo da napravimo od njega, a on nam sve to vraća, s kamatama", smatra Gratz.
Prije ''Motiva za knjigu kajanja'' Gratz je objavio romane ''Sve o Aidi'', ''Ispod crvenog tepiha'' i ''Deblokada''.
"Vrlo ozbiljno doživljavam ovo što radim. Važno mi je to što pišem i kako to djeluje na ljude koji to čitaju. Cijeli taj proces, od prve ideje, razrade, 'turneja' grozničavog pisanja koje zbog svojih obaveza poduzimam uglavnom periodično, za vrijeme godišnjih odmora, preko uređivanja i pripreme za štampu, izbor naslovnice i tome slično, do same objave romana i reakcija čitalaca – to je neopisiv osjećaj zadovoljstva, hrana i motivacija da pišem dalje. I sudeći prema reakcijama na, evo, sada već četvrti roman, s pravom", kaže.
Na kraju razgovora Gratz je istakao kako mu je važno da u svakoj aktivnosti kojoj se posveti da svoj maksimum.
"Nije bitno samo ono što je meni bitno. I ako svako malo mogu nekoga nasmijati, oraspoložiti, ohrabriti, biti mu podrška i sl. onda ovo moje postojanje možda ipak ima nekog smisla", zaključuje Gratz.
