Dramska prvakinja Selma Alispahić u Despića kući održala predavanje o historiji glume

U sklopu novootvorene scene u Sarajevu pod nazivom "Pozorište kod Makse" u Pozorišnoj (Velikoj) sobi Despića kuće i u povodu Svjetskog dana teatra, Muzej Sarajeva je upriličio kreativno-edukativne radionice za djecu na kojima su se najmlađi učili pravljenju pozorišta, kreirajući svoj tekst o ljepoti muzeja, uz mentorstvo glumca Aldina Tucića i muzejskih pedagoga i tumača Selme Oruč i Dženane Kurtović.

Malo pozorište pravili su kreativci vrtića Bombon i četvrtih razreda Katoličkog školskog centra Sv. Josip. U večernjim satima, naša istaknuta glumica Selma Alispahić održala je javno predavanje na temu "Historija glume: Putovanje kroz vijekove" na kojem je govorila o glumi koja je bila uvijek tretirana na kontroverzan način, između slave i osude.

Alispahić je povela publiku na ovo zanimljivo putovanje razumijevanja glumačke profesije koja je prošla kroz različite historijske nepogode, od anatema koju su bacali na glumce razne dogmate i politički i vjerski lideri, do filozofa poput Platona koji je smatrao da gluma "hrani strasti umjesto da ih kontrološe" i da onima koji glume i podržavaju teatar nije mjesto u "idealnoj državi".

Od Thespisa - prvog glumca u antičkom dobu koji je kreirajući maske otvorio prostor za podržavanje više likova tvoreći teatarski izraz, do modernog doba koje je definiralo glumu kao umjetničku, ali i naučnu disciplinu dajući joj metodološku zadanost, gluma je ostala u limbu, između božanskog i dijaboličkog, uvijek na rubu neshvaćenosti.

Alispahić je navela da je prošlo više od dvije i po hiljade godina od prvih pisanih tragova o umjetnosti glume, a da nikada nismo odgovorili da pitanja: Šta je gluma? Je li to laž ili istina? Gdje su granice između glumca i uloge? Kakva je moć umjetnosti glume u društvu? Kako razumjeti psihologiju glumca? Šta je gluma danas, odakle smo krenuli i dokle smo došli?

Treba izdvojiti jednu od najljepših i najistinitijih misli o glumi koju je napisao Gothod E. Lessing u "Hamburškoj dramaturgiji": "Tehnika je važna koliko i osjećanja. Trebamo biti dobri prema glumcima jer njihova umjetnost nije vječna, sva je u momentima".

Pored toga što smo na ovom putovanju kroz historiju glume saznali šta o glumi misle najpoznatiji filozofi, književnici, teolozi i praktičari, Alispahić je navela imena svjetskih, ali i bosanskohercegovačkih glumaca koji su ovu profesiju postavili na pijedestal vrline i vrijednosti i koji ni po čemu ne zaostaju za najboljim svjetskim praksama.

Navodeći Kaću Dorić, koja je dobitnica šest zlatnih lovorovih vijenaca MESS-a, Nadu Đurevsku koja je ovjenčana sa dvije Zlatne arene u Puli za najbolja filmska ostvarenja i Vesnu Mašić koja je samo u jednoj noći odigrala tri glavne uloge u teatarskim predstvama, kao samo neke od najboljih primjera o kojima naše društvo i naš pozorišni svijet treba da govori i piše, kao i da mladi glumci o njima uče na predavanjima, Selma Alispahić je završila predavanje gromoglasnim aplauzom posjetitelja zahvalivši se Muzeju Sarajeva na prilici da u Pozorišnoj sobi Despića kuće, čiji je plafon oslikan teatrskim maskama i gdje su se održavale prve pozorišne predstave u Sarajevu, izloži ovo predavanje o glumačkom pozivu koji okupira svijet svojom kontroverznošću više od dva milenija.