Edina Papo: U vrijeme kad izostaje podrška vlasti, mi nastavljamo raditi i voljeti balet
Jedanaesti Balet Fest uprkos preprekama seli u Bukurešt, Bratislavu, Skoplje, Beograd...
U momentima kada postaje sve teže otvarati rezultate konkursa, pa i vijesti o kulturi, važno je fokusirati pažnju na ono što predstavlja ljepšu stranu priče. U ovom slučaju je to Balet Fest, čije je zaštitno lice već 11 godina njegova direktorica Edina Papo. Iako se festival svake godine susreće s preprekama u vidu finansijskih nedostataka, situacija je ove godine još gora jer im je, prema rebalansu budžeta, dodijeljeno samo 50 posto planiranog budžeta.
"Bilo je prepreka u organizaciji festivala, naravno, ali mislim da smo ih sve uspješno savladali. Imamo sjajan tim koji zdušno obavlja sav posao, uložili smo puno truda u sve ovo što sada imate priliku pratiti online. Dobili smo kvalitetne izvedbe i snimke ljudi koji su prva evropska liga. S druge strane, potrudili smo se i organizovati što je moguće više događaja u gradu, naravno, uz pridržavanje epidemioloških mjera", govori Papo.
Tim Balet Festa vrijedno je pripremao 11. izdanje, pazeći čak i na najmanje detalje, krenuvši od potpisivanja ugovora, organizovanja izložbe, prodaje karata, online programa...
"Jednim klikom selimo u Bratislavu, Bukurešt, Skoplje, Beograd... Balet je kontakt sa živim ljudima, sa umjetnicima. Dodir i kontakt se ničim ne mogu zamijeniti. Mislim da smo se na najbolji mogući način prilagodili situaciji", ističe.
No osim toga, cilj je obilježiti jubilej - 70 godina Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo (NPS). Upravo zato ovogodišnje izdanje Balet Festa teče u znaku sedam decenija postojanja ove elitne umjetnosti u našoj državi. Upravo zato je prema inicijativi direktorice BFS-a organizovana izložba "Veliki format" u galeriji "Novi Hram" u Sarajevu.
"Zatečeni situacijom, upali smo u vakuum i šutimo. Šta sad? Razmišljala sam, šteta je da jubilej propadne, da se nigdje ni slovo ne objavi. Pa barem katalog, galerija, nešto - važno je to obilježiti. Doći će neke nove generacije, željeli bismo da o tome negdje mogu naći neke informacije. U tom smislu mislim da smo postigli ono što smo zamislili. Ja sam teatarski čovjek i volim razgledati nove i stare stvari, sakupljati informacije... Mislim da će svi oni koji posjete izložbu imati šta da vide", govori Papo.
Naša sagovornica objašnjava kako postoji izobilje materijala koji se može iskoristiti za izložbu, koncipiran je na arhive i muzeje, rasut po raznim kolekcijama. Stoga je odlučila kreirati izložbu koja prikazuje ono najvažnije što je 70 godina Baleta predstavilo.
"Odlučila sam da obilježimo dekade u Baletu Narodnog pozorišta Sarajevo (NPS). Kakve smo koreografe imali, koje predstave smo radili... Vi kad kažete Slavko Pervan, trebalo bi vam najmanje tri Collegiuma Artisticuma da postavite izložbu samo o tom periodu! Isto važi i za još nekoliko koreografa poput Franje Horvata, dakle, nemoguće je tako raditi izložbu povodom 70 godina baleta. Prema tome, zaista smo izdvojili predstave koje su obilježile te proslave i jubileje", rekla je Papo.
Mnogo je toga što će privući pažnju onima koji odluče posjetiti galeriju "Novi Hram". Krenuvši od činjenice da je NPS bio vodeći teatar Jugoslavije, što je bilo bazirano na radu naših koreografa i kompozitora.
"Sarajevo je bilo vodeće. A sad, nikom ništa. Šutimo. Umjesto da se hvalimo, da pravimo male matineje, da pričamo o tome... Znate, na svim nivoima vlasti postoje ljudi koji bi trebali da vode evidenciju o ovakvim stvarima - obljetnicama i jubilejima. Da li je iko iz ministarstva pitao kako može pomoći u promovisanju cijele ove priče? Zar sve mora ići iz matične kancelarije? Nije to obična premijera ili smao uspješna predstava, to je jubilej!", govori.
Umjetnost zahtjeva ulaganje, preciznost i pažnju: To je domaća zadaća vlasti!
Mišljenja je da vlast ne zaboravlja kulturu, već je naprosto preskače: "Umjetnost traži preciznost i ako ste vi u ministarstvu, na mjestu gdje odlučujete, morate se bar malo baviti historijom i vidjeti kako ova vrsta umjetnosti u svijetu postoji više od tri vijeka, a u BiH čak sedam decenija. To je posao, a ne samo čarolija na sceni. Mislite li da svaki nogometaš odjednom zarađuje milione? To je rad, ulaganje u mladost i talente, pa na kraju dobijete jednog Džeku. Tako je i u baletu, o tome se mora znati".
Obaveza vlasti jeste da se interesuje za umjetnost, da brine o njoj. A naša država je, prema riječima naše sagovornice, u tolikoj krizi da se plaši da će kultura na kakvu smo navikli uskoro potpuno propasti.
"Ja nisam čula ni jednog čovjeka iz Kriznih štabova i vladajuće strukture da kažu: 'Evo, mi mislimo na te ljude'. I oni jedu, spavaju i trebaju zaraditi penziju. Još se spekuliše kako se ne održavaju koncerti, predstave i slično, pa umjetnicima treba smanjiti plate. Šta da se smanji? To su male, nikakve plate", govori.
Kad zakaže vlast, polako otkazuju i druge stvari. Pa je tako vrlo vjerovatno da će vas, ako obavite običnu anketu na ulicama Sarajeva i građane upitate znaju li ko je Katarina Kocka, pogledati sa zbunjenim izrazom na licu.
"To je svjetska prvakinja baleta! A naša je. Sigurna sam da bi rijetki znali ko je Ljiljana Molnar-Talajić, koja je pjevala u Metropolitan Operi. Mnogi bi pitali: 'A ko je ta?' ili ' Šta je Metropolitan Opera?'. Svjesni smo da umjetnost nije prvi prioritet u državi, ali je važno njegovati je i pamtiti njenu historiju", kaže Papo.
Naposljetku, govori kako je važno istaknuti: "Postoji nešto lijepo i duhovno, to su film, pisci, književnici, slikari... Sva ta lijepa umjetnost postoji zbog naroda, duhovnosti i tradicije, a ne zbog vlasti koja se mijenja svake četiri godine. Mi želimo proslaviti 100 godina Baleta, ali ako stvari ostanu iste, mislim da nećemo doživjeti ni 75. Stvarno. Situacija je katastrofalna, ali sam sretna što mali tim ljudi nastavlja raditi s nevjerovatnim entuzijazmom i ljubavi prema umjetnosti. A doći će bolje vrijeme, u to čvrsto vjerujemo".
