U egipatskoj slici svijeta univerzum je živi organizam i sve u njemu odraz je jednog neizmjernog i neimenovanog univerzalnog božanstva. Mnogobrojni egipatski bogovi različiti su djelotvorni principi žive prirode.
Svemir je skladno uređeni svijet nastao iz Nuna, okeana prvobitnih voda, a sastoji se od neba i zemlje. Sakralna geografija u skladu s tim razlikuje nebeski i zemaljski Egipat. Naša galaksija, Mliječni put, predstavlja nebeski Nil, a rijeka Nil je njegov Ka, ili zemaljski dvojnik koji je ogledalo onog nebeskog.
Čovjek ima aktivnu ulogu u održavanju uređenosti svijeta, a njegova je dužnost biti koristan na materijalnom i kreativan na duhovnom planu. Da bi mogao uspješno vršiti svoju ulogu, svaki pojedini čovjek treba spoznati svoj vlastiti duhovni identitet, ili kako su oni govorili, svojeime. Ljudska sudbina i način njenog ostvarenja opisani su jezikom simbola u mitu o bogu Ozirisu, koji predstavlja arhetip čovjeka.
Život i smrt dvije su strane jedne te iste stvarnosti. Umrijeti je značilo prijeći s obale živih na obalu mrtvih, nakon čega slijedi "klijanje" i oživljavanje u nebeskom Egiptu. U tzv. "Knjizi mrtvih", čiji se izvorni naziv može prevesti i kao "Knjiga izlaska duše na svjetlo dana", ili "Knjiga izlaska duše na svjetlo Sunca", detaljno se opisuju etape zagrobnog života koje ustvari predstavljaju etape inicijacije u egipatske misterije – vrhunski doseg egipatskog umijeća življenja.
