Eli Tauber: Sarajlije su veliki broj Jevreja spasile od smrti u Drugom svjetskom ratu, to je poseban grad

Tauber je ispričao da je prilikom transporta u Auschwitz odvojeno 70 muškaraca koji su radili na raščišćavanju tijela ubijenih, a nakon toga je i njih čekala ista sudbina. Naglasio je kako ne postoji tačan podatak o broju ubijene djece, ali da se ne može zaboraviti 1944. godina kada je u jednom danu u gasnim komorama ugašeno 800 nevinih dječijih života.

"Fašizmu nije bilo bitno koliko neko ima godina, već su bili važni samo oni koji su bili ideološki ili kako su oni govorili 'rasni neprijatelji. Tako su Jevreji, Slaveni i Romi proglašeni kao neka niža rasa i na taj način su se odnosili prema njima i izmislili su cijeli sistem njihovog uništavanja. Stradalo je i oko 150.000 Poljaka i zbog toga je danas posjećen muzej u Auschwitzu i ne postoji nijedno dijete u Poljskoj koje ga nije posjetilo, naravno, zbog poljskih žrtava", naglasio je Tauber.

Tauber je istakao kako je i sam nekoliko puta posjetio taj muzej koji je nekada bio zloglasni logor. Dodao je kako ga je taj prostor podsjetio na bezizlaznu situaciju u kojoj su se svi zarobljeni ljudi nalazili i potom nestali. Iza njih su, kako je naveo, ostali lične predmeti da svjedoče nehumanom činu.

"U jednom dijelu muzeja nailazite samo na kofere, zatim cipele - od dječijih do odraslih ženskih i muških, zatim, tu je jedna velika gomila naočala. Mnogo je teško kada vidite jedan dio na kojem se nalaze samo dodaci za invalide", rekao je Tauber i dodao: "Najpotresniji trenutak bio je ulazak u prvu izgrađenu gasnu komoru koja je jedina i ostala. Njeni zidovi su izgrebani noktima očajnih ljudi koji umiru, a u sljedećoj prostoriji se nalaze peći za krematorij. Tada zapravo shvatiš da je to bio posljednji ljudski krik".

Sarajlije su nesebično pružale pomoć Jevrejima rizikujući vlastite živote

U BiH je tokom Drugog svjetskog rata preživjelo 30 posto Jevreja, najviše u odnosu na druge jugoslovenske zemlje, u Srbiji 10 posto, Hrvatskoj 3 posto, Makedoniji svega 5 posto. Tauber je naglasio kako je to rezultat suživota, s obzirom na to da je veliki broj sarajevskih Jevreja preživio zahvaljujući ostalim stanovnicima glavnog grada BiH koji su im nesebično pružali pomoć, sakrivali ih, vadili za njih lažne dokumente i činili sve kako bi ih zaštitili od neprijatelja.

"Ono što je najbitnije, ljudi su to činili bez ličnog interesa. Moja porodica je također uspjela pobjeći zahvaljujući lažnim dokumentima. Otišli su iz Sarajeva u Mostar u kojem su bili Italijani i tako preživjeli rat. Imućne porodice su plaćale da se snađu i nisu trebale ničiju pomoć. Ipak, ta pomoć komšija i prijatelja je nešto što treba sačuvati od zaborava i svim budućim o tome generacijama govoriti. Preko stotinu Jevreja je ostalo sakriveno u Sarajevu jer su ih sačuvale komšije, a neki su preživjeli jer su Nijemcima bili potrebni za posebne službe", ispričao je Tauber.

Jevreji su se velikim dijelom spasili i odlaskom u Partizane te su tako talijanske vlasti njih držali u posebnom logoru na otoku Rabu u Dalmaciji u kojem su ostali tu sve do septembra 1943., kada je Italija kapitulirala.

"Nakon toga većina Jevreja koja je bila u Partizanima, formirala je tzv. Rabski bataljon u kojem je bio i moj otac. Dio njih je otputovao u Italiju kao što je naprimjer uradio Jakob Finci sa svojom porodicom. One koji su ostali na otoku Rab, Nijemci su 1944. godine odveli preko Trsta u Auschwitz i niko nije preživio", pojasnio je Tauber.

Tauber je naglasio kako predrasude prema Jevrejima i dalje postoje, ali da je situacija mnogo bolja nego što je to bilo u Drugom svjetskom ratu. Ipak, kako je istakao, u BiH je uvijek bilo drugačije, pogotovo u Sarajevu gdje se Jevreji nisu odvajali od lokalnog stanovništva. Pomagali su, kako je rekao, svojim prijateljima Jevrejima prateći srce i svjesno rizikujući živote.

"Taj suživot je bio posebno njegovan, a kasnije je spašavao i živote. Tako je prije Drugog svjetskog rata vlasnik fabrike, Jevrej, pomogao radniku njemačkog porijekla da napravi kuću kada se oženio, ne znajući da će jednog dana doći rat i da će mu on uzvratiti pomoć. Također, u to doba su na Mejtašu živjeli musliman i njegov najbolji prijatelj Jevrej. Bili su nerazdvojni. Tokom rata on je sakrio prijatelja u rupu koju je iskopao u dvorištu i kada su došli po njega, prijatelja muslimana nije bilo, samo njegova sestra. Ona je znala gdje je Jevrej, ali nije htjela odati i zbog toga je odvedena u logor Jasenovac gdje je ubijena", ispričao nam je Tauber.

Istu sudbinu imao je i otac Zejnebe Hardage, prve žene muslimanke koja je dobila medalju pravednika muzeja Yad Vashema u Izraelu.

"Riječ je o bosanskoj muslimanskoj porodici koja je spasila jevrejsku porodicu tokom holokausta. Ista jevrejska porodica spasila je tu muslimansku porodicu tokom rata u BiH. Tokom spašavanja, Zejnebin otac je odveden u Jasenovac gdje je stradao. Zejneba je jednom prilikom rekla 'ja nisam spašala Jevreje, već komšije", ispričao je Tauber.

I danas postoje takvi ljudi, kako je naveo naš sagovornik, ali ne u nekadašnjem obimu jer više nema ni prijašnjeg života.

"Mi samo trčimo. Imamo u našem komšiluku možda dvoje ljudi koji su nam bliski, a ostali su samo prolaznici. Sve manje komuniciramo, ne zato što ne želimo, već nemamo vremena. Samo nas nažalost ratovi i teške situacije zbliže pa tada svi postanemo jedna porodica", rekao je Tauber.

Jevreji su izgradili brojne građevine, ulice, ali i doprinijeli razvoju Sarajeva

Eli Tauber stoji iza Udruženja Hagada putem kojeg se nastoje edukovati prije svega mladi ljudi o kulturi Jevreja, ali i svim znamenitostima značajnih za BiH iza čije gradnje stoje Jevreji i jevrejske porodice.

"U sjećanju želimo sačuvati sve ljude koji su živjeli u BiH i tokom svog boravka nastojali unaprijediti život unutar nje. Mnogi ne znaju da su karavani iz Sarajeva do Splita razvijali trgovinu putem luke u tom hrvatskom gradu koju je napravio Jevrej koji je stigao iz Venecije zato što je Dubrovnik ucjenjivao izvoznim taksama", rekao je Tauber navodeći još nekoliko primjera.

Pojasnio je kako većina prolazi ulicama Sarajeva ne znajući da možda šetaju upravo onom koju su, od brojnih, izgradili Jevreji. Zatim, ono što je manje znano jeste da je palata ispod koje gori Vječna vatra bila prvi moderni sarajevski hotel koji je izgradio mađarski Jevrej.

"Izvjesni Salom Ješua podigao je Salomovu palaču na Titovoj ulici i to je bila prva zgrada u BiH u kojoj su se izdavali stanovi po ugledu na Beč gdje je radio i prenosio ideje u Sarajevo. Također, Emerik Blum je najviše doprinio razvoju industrije i 70-tih godina izgradio Energoinvest i napravio najveću izvoznu kompaniju u Jugoslaviji, a počeo je od jedne male automehaničarske radnje. Zaslužan je i za uspostavljanje gasovoda i rješavanje problema nečistog zraka", dodao je Tauber.

Jevreji su podigli tvornicu Zora, Ključ, u Zavidovićima Krivaju, Sarajevsku pivaru pred kojom je bila, kako je naveo, čuvena kafana kod Sameka, u kojoj je Tin Ujević najljepše stihove napisao.

"Mi smo dozvolili da to nestane. U Beogradu ima srpska kafana koju ljudi čuvaju nekoliko stotina godina, a mi našu ne znamo sačuvati iako je značajna. Nekoliko značajnih pomaka ima, sačuvali smo Sefardsku večeru i izdat je kuhar 'Bosanski sefard' što ne postoji nigdje u Evropi. Zatim, tu je i Sarajevska hagada jedina od njih 15 koja ima priču o ljudima Bosne koji su je sačuvali. Međutim, bitno je da država ulaže više u sve te projekte kako bi imali značaj i po ljude u BiH, ali i sve one koji je posjećuju", naglasio je Tauber.

"Zakon države u kojoj živiš je i tvoj zakon", kaže poslovica iz Talmuda kojom se, kako je istakao Tauber, vode svi Jevreji. Pojasnio je da sredinu u kojoj žive smatraju svojom i poštuju je kao i one koji je vode i u njoj žive.

"Sve sefardske sinagoge osim aškenaske su okrenute prema Mekki upravo iz poštovanja onoga koji drži vlast. Ne znači nam ništa da budu okrenute prema Jerusalemu koji je nešto više istočnije, pravac je u suštini isti. Ali to je Sarajevo, ono je ipak posebno", dodao je Tauber i poručio: "Značajno je ukazivati na bitne historijske datume, ali je još bitnije učiti mlade da se bore protiv zla, jer ne možemo živjeti jedni sa drugima ukoliko se ne poštujemo prihvatajući različite religije i nacije jer nam ljudi ne čine nikakvo zlo ako se ne mole na isti način kao mi. Ja sam živio 12 godina u Izraelu i vratio se u Sarajevo i to je moj najbolji potez koji sam napravio".