Enes Kozličić: Težim ulogama zbog kojih će me publika smatrati vrijednim pažnje
Još dok je bio veoma mali, Enes je volio nasmijavati porodicu i prijatelje. Na taj način je privlačio pažnju i uvijek bio srce zabave u društvu u kojem se nalazio. Kroz sve to je shvatio da je to ono što želi raditi u životu i zatim je sve svoje prioritete posložio tako da gluma bude na prvom mjestu. Isprva se bavio stand up komedijom te ga je prirodan slijed događaja doveo na Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu.
Stand up, kaže, nikada nije obuhvatao sve ono čime se on želi baviti. Komedija mu je ostala draga, ali je uspio prepoznati i pronaći čari u drami i drugim žanrovima u teatru. Za audiciju se spremio sam, jer je želio na taj način dokazati da je sposoban sam obaviti tako zahtjevan posao. Uprkos velikoj tremi, dao je sve od sebe i zaslužio svoje mjesto u klasi Senada Bašića.
"Do sada sam radio na tri filma: 'Route-3' koji je kratkometražni film, zatim 'Sin' i 'Tako da ne ostane živa', tj. dva dugometražna filma. Za mene je uloga u filmu 'Sin' bila veoma značajna iz razloga što sam dobio priliku igrati zajedno s kolegama s akademije, kao i s profesorima te mnogim velikim glumačkim imenima. Velika mi je čast bila igrati u ovako velikom projektu, uzevši u obzir moje godine i iskustvo", započinje ambiciozni glumac.
Kao svoj prvi ozbiljniji projekt navodi film "Route-3" u kojem je igrao glavnu ulogu i koji je svoju premijeru imao u Torontu na TIFF-u, jednom od najvećih filmskih festivala na svijetu, gdje su tada premijere svojih filmova imali i Meryl Streep, Antonio Banderas, Eddie Murphy, Tom Hanks, Nicole Kidman...
"Svaka naredna uloga mi je donosila novo iskustvo, a samim tim i dopunjavala moje glumačko umijeće. Ja inače težim velikim i malim ulogama zbog kojih će me publika smatrati dobrim glumcem vrijednim njihove pažnje, kakav je meni bio Jim Carrey, ili recimo, s naših prostora, Senad Bašić, Emir Hadžihafizbegović i Nebojša Glogovac koji su ujedno i moji najveći uzori", nastavlja Kozličić.
U klasi Senada Bašića je naučio mnogo, ističe. Svakodnevno radi i uči s njim, ali osim toga gaji želju da jednog dana stane rame uz rame s njim i sarađuje na nekom većem profesionalnom projektu.
"Samim upisom na akademiju pružena mi je mogućnost da učim i od drugih velikih imena poput Jasne Žalice, Sanje Burić, Lejle Jusić, Arme Tanović Branković, Emine Muftić, Faruka Lončarevića, Elmira Jukića... zbog čega sam izrazito sretan", kaže glumac.
Naposljetku kaže kako smatra da je mladim nadama bh. glumišta potrebna podrška, jer su oni ti koji će sutra preuzeti scenu.
"Neizostavna je potpora i finansiranje umjetnosti generalno u državi, kao i volja profesora da nam prenesu svoje znanje. U svom slučaju želim naglasiti da imam sreće, jer moji profesori to odlično rade. Osim toga, izrazito je važna i podrška publike, ona je najpotrebnija", kaže glumac.U narednom periodu se planira fokusirati na završavanje studija kako bi mogao krenuti dalje, otvoriti naredno poglavlje u životu i krenuti koracima profesionalnog glumca.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
