Enis Bešlagić za Klix.ba: Nacionalizam prestaje tamo gdje bolest počinje, ja sam uvijek opozicija
"Da sam ja neko" će ići na turneju. Uskoro će biti odigrana i u Banjoj Luci (šestog marta), Tuzli (devetog marta), Zagrebu (13. marta), Mostaru (25. marta), Sarajevu...
"Ideja je da se publika vrati u teatar, a ne da mi trčimo za publikom. Želio sam s predstavom krenuti iz Brčkog, pošto se na njega gleda kao na strateški grad. Čim se spomene Brčko distrikt, odmah se pita čiji je on. Ako se zakuha, ne daj Bože, kome pripadne Brčko, taj ima državu. Želio sam da odatle krene lijepa poruka ljubavi. To je grad koji inače besplatno daje dvoranu svima. Tako podižu kulturu", naveo je.
Između ostalog je spomenuo kako su generacije odrastale na njegovim ulogama.
"Gledam kako oni po internetu dijele neke moje skečeve. Svi imaju neku predstavu o meni, a ja sam odlučio napraviti predstavu o sebi", kazao je.
Dodao je da on bilježi događaje i da su ga oni izgradili, tj. napravili onim što on danas jeste.
"Gdje god dođem, ja sam naš glumac, što je meni najljepša kategorija kad me svrstavaju. Volim da sam naš glumac, pripadajući gdje god me ljudi doživljavaju kao takvog. Tih 50-ak godina je nastajala ova predstava. Izabrao sam najljepše detalje", objasnio je.
Burdžović ga je pitala osjeća li da je on neko u smislu popularnosti te smatra li da je zvijezda.
"Mnoge naše javne osobe ne možeš sresti na ulici, u pošti... Ja sam sveprisutan svugdje. Idem plaćati račune, možeš me sresti u prodavnici... Jako je teško biti pristupačan i dostupan, a da te opet cijene i da im nisi dosadio. Nekada umara to da si ti stalno svima, kako bih rekao, na izvolite. Radim mnogo humanitarnih akcija. To zapravo nisu akcije nego druženje s roditeljima koji imaju bolesnu djecu. Kada izazivam reakciju te djece koja su na hemoterapijama, kada ih nasmijem, to je moja publika i motivacija. Time se ponosim - da njima mogu biti neko. To je dar od Boga, to nema veze sa mnom", odgovorio je.
Voditeljica je dalje konstatovala kako je najčešća predstava o Bešlagiću taj da je uvijek nasmijan. On je naveo da postoje trenuci u kojima se ne smije. Upitala ga je šta ga rastužuje.
"Nekad me rastužuje vlastita bespomoćnost. Moraš se pomiriti s tim da si u brojnim situacijama bespomoćan da mijenjaš stvari, da ne možeš pomoći nekom djetetu... Kad pogledaš te roditelje i tu djecu... Nacionalizam prestaje gdje bolest počinje. Tada se roditelji i dijete bore i traže organ, ne pitaju čiji je - od muslimana, Hrvata, Srbina, katolika, vjernika, nevjernika...", ispričao je.
Burdžović ga je također pitala zašto dugo nije snimao ovdje.
"Ljudi moraju znati da ja sve vrijeme živim u BiH. Nikada iz BiH nisam otišao. Moje stalno prebivalište je u Sarajevu. Moja porodica živi u Sarajevu. Ovdje plaćam porez. Što zaradim u Hrvatskoj, donesem ovdje. Nikada nisam bio član nijedne stranke. Nisam direktor nijednog udruženja. Ja sam uvijek opozicija. Jedino sam ambasador Udruženja porodica i prijatelja djece oboljele od malignih bolesti", rekao je.
Dodao je kako je došlo do toga da su neki smatrali da on nije pogodan za snimanje zbog nekih njegovih izjava na Večernjakovom pečatu prije nekoliko godina pa nadalje.
"Takva se slika stvorila i sada imate varijantu u kojoj mene nikad niko u sedam godina nije zvao da snimam jedan dan", kazao je.