Filip Andronik: Strip je umjetnost koju radimo po svojim pravilima
Za portal Klix.ba je govorio o početku karijere, stripu kao umjetnosti te nagradama koje ga rijetko zaobilaze.
"Crtanjem se bavim otkako sam postao sposoban da držim olovku u ruci. Stripove sam otkrio u osnovnoj školi i dopao mi se stil kombiniranja šarenih slika s tekstom i pričom. Tad sam odlučio da i ja želim tako pričati priče", počeo je Filip.
Prvi radovi su izgledali dječije, ali je tehniku poboljšavao te ju je usavršio u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu.
"Kako sam odrastao i smišljao neke humoristične priče, tako su i moji radovi bili nekako bolji i više na tom nekom stripovskom jeziku", nastavio je Filip.
Nakon srednjoškolskih radova je namjeravao upisati Akademiju likovnih umjetnosti, ali tamo nisu podržavali njegovu strast za crtanjem stripova te nije nastavio studirati, nego je crtao sam kući i na taj način "brusio" svoj talent.
"Vremenom su strip crtači iz inozemstva počeli primjećivati da u Sarajevu postoji neki klinac koji voli i zna crtati te su me pozvali na festival stripa u Leskovcu gdje sam dobio svoju prvu nagradu, a onda kasnije i na druge festivale", rekao je.
Tada je shvatio da se želi baviti stripom te je uz veliku podršku kolega nastavio crtati i osvajati nagrade za svoja djela.
Sve radove još uvijek crta olovkom na papiru
"Poprilično sam staromodan tip i ne vjerujem u modernu tehnologiju, i dalje slikam olovkom na papiru", kaže Filip dodajući da ga inspiriše sve oko njega te da voli parodirati situaciju oko sebe.
"Volim crtati društveni život oko nas, ne na društvenim mrežama, nego generalno. Zašto smo takvi kakvi smo i kako bi to moglo biti smiješno, to me uglavnom vodi. Trudim se da u svojim radovima budem iskren i da to bude nešto u čemu ću pronaći način da kanališem nešto kroz šta sam i sam prošao", kaže Filip.
Već je sarađivao s bendom Dubioza kolektiv, crtao je za njihov spot "Rijaliti", te kaže da je otvoren za slične saradnje. Volio bi, kako kaže, da radi na edukativnim videima i videima zanimljivog sadržaja, a ne samo na šturoj formi stripa.
"Ona neka stara vrsta stripa je davno prevaziđena i nema više tog oblika, danas se sve to drugačije pravi. Svi smo ih čitali, ali su neki ljudi ostali samo na tome. Strip se od tada mnogo promijenio kao medij i on oduvijek utječe na pop kulturu, muziku, garderobu i tako dalje", kaže.
U Bosni se može živjeti od crtanja stripova
Filip ističe da se u Bosni može živjeti od crtanja stripova te da smatra da se od svega može živjeti ako se dovoljno potrudite.
"Ovo nije samo dječija stvar, nisu stripovi samo za djecu. Postoje i stripovi za odrasle. Volio bih kad bi publika u Sarajevu, ali i generalno BiH to shvatila. Strip je umjetnost koju radiš po svojim pravilima, ne postoji neko iznad tvoje glave ko će ti reći kako da crtaš, ti imaš potpunu slobodu da crtaš na svoj način i da to kasnije unovčiš", rekao je.
Strip bh. autora koji je osvojio nagradu u francuskoj govori o posadi njemačkog tenka Tigar u Drugom svjetskom ratu, bio je najznačajniji historijski strip objavljen od prošlog festivala do ovog te je dobio nagradu za historijski rad.
"Živimo u društvu koje stalno ima nešto negativno za reći, koliko god da neko uspije ljudi će ga teško poštovati. Lijepo je otići vani i biti ponosan što je neko prepoznao tvoj rad. Bilo mi je drago što smo Senad i ja došli iz neke male Bosne i dobili vrijednu nagradu. Ali onda shvatiš da te to nagrađuju ljudi iz neke strane zemlje, a da ljudi pored tebe ne cijene tvoj rad", kaže Filip dodavši da bi volio da radovi svih umjetnika ovdje pronađu lijepo okruženje i podršku koja im je prijeko potrebna.
"Sada imam planove za neke nove knjige i sada tražim izdavača koji bi me podržao. Volio bih rebrandirati neke svoje stripove u dječije, koje bi djeca mogla bojiti, rješavati logičke zagonetke i slično. Ali to je prevelik posao koji ne mogu obaviti sam, tako da su to još uvijek neki veći planovi za budućnost", kaže Filip.
Kao najbolju stvar u svom poslu navodi da voli to što postoje ljudi koji se interesuju za njegov posao i njegove crteže. Od posla odmara tako što traži interesovanja koja su još jača od crtanja. Voli putovati i sticati nova iskustva jer tada nema vremena da stane i razmišlja o poslu, a ta nova iskustva kasnije može koristiti u crtanju radova.
