Fotograf koji je ovjekovječio poslijeratno Sarajevo: Na Balkanu se već decenijama poriču zločini
Leslie je prvi put posjetio Sarajevo u oktobru 1996. godine. Volontirao je u malom gradu Pakracu u Hrvatskoj, a zatim se vozio do Sarajeva s osobom koja je radila za UNDP.
"Vratio sam se naredne godine i odlučio započeti raditi na projektu 'Sarajevska djeca iza i ispred fotoobjektiva'. Koristeći doniranu opremu iz Škotske, napravio sam improvizovanu mračnu sobu i organizovao časove fotografije u podrumu Doma za nezbrinutu djecu Bjelave. Vidjelo se da su djeca mnogo patila zbog ratnih dešavanja, ali i zanemarivanja i zlostavljanja", govori Leslie za Klix.ba.
Nakon opsade u sirotištu je živjelo više od 130 djece, od beba do starije djece. Fotograf je radio s djecom koja su imala od šest do 16 godina. Bilo ih je oko 50. Naučio ih je osnovnim tehnikama fotografisanja, a to su korištenje 35 mm SLR filmske kamere, razvijanje i izrada negativa.
"Uskoro su djeca iz komšiluka čula za moje časove i odlučili su se pridružiti. Poznavao sam samo osnove bosanskog jezika, tako da im nisam davao tematske zadatke, niti ih učio o brzinama zatvarača u kameri. Namjera je bila oraspoložiti djecu koja su prošla kroz mnogo toga. Praktičnost, jednostavnost i zabava bili su na prvom mjestu. Fotografisali su sve što ih je zanimalo: igrališta, prijatelje, porodice...", priča.
Iako je proveo četiri mjeseca u Pakracu, koji je bio razoren, ništa ga nije moglo pripremiti za Sarajevo. Neboderi su bili granatirani, a bolnice i kancelarije u ruševinama. Leslie ističe kako se ovdje desio urbicid i da se Sarajevo može nazvati Drezdenom ili Staljingradom kraja 20. stoljeća.
"S djecom nikada nisam razgovarao o ratu - oni su htjeli da ga izbjegnu, a ja nisam pitao. Ostao sam u kontaktu s većinom njih, a s nekima sam postao dobar prijatelj. Na ljeto 2018. godine ponovo se sastao sa svima njima te ih fotografisao i intervjuisao. Ovaj materijal je također dio izložbe", navodi.
Objavio je knjigu "A Balkan Journey" ("Balkansko putovanje"), koja se sastoji od fotografija i eseja. Čitaoce vodi na putovanje po gradovima postkonfliktne bivše Jugoslavije. Prikazao je dosad neviđenu arhivu regiona Balkana. Izradu knjige finansirala je agencija Creative Scotland, a u BiH je podržao Centar za postkonfliktna istraživanja (Post-Conflict Research Center). Kupite svoj primjerak limitiranog izdanja.
"Opisujem svoj lični put i put kroz koji je Sarajevo prošlo u proteklih 25 godina. Radio sam sa škotskim piscem Johnom McDougallom, koji je napisao kratke eseje o političkoj situaciji, a moj fokus je bio na ljude koje sam upoznao i fotografisao", objašnjava.
Na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu bio je prikazan Lesliejev film "Closed" ("Zatvaranje"). Prikazuje prazne ulice Glasgowa u lockdownu. U pozadini se emituje audiosnimak koji je pročitao čovjek koji je preživio opsadu Sarajeva. Opisuje svoj grad u izolaciji, svakodnevni život i strahove s kojima se suočavao.
"Postoje upadljive sličnosti između ova dva grada. Ni stanovnici Škotske nisu mogli putovati, ići u restorane, škole itd. Virus je neprijatelj, baš kao što su to bili snajperisti koji su gađali Sarajevo. Svi smo bili svjesni da možemo umrijeti ili izgubiti članove porodice i prijatelje. U Sarajevu je tokom mog prvog boravka bio na snazi policijski sat i shvatio sam da je to imalo dubok utjecaj na svaku vrstu dokumentarnog rada kojim sam se od tog trenutka bavio. Spajanjem Sarajeva i Glasgowa htio sam prikazati koliko je ljudsko iskustvo univerzalno", govori.
Naravno, ipak shvata da se sa strahotama rata suštinski ništa ne može porediti. Osvojio je dvije škotske BAFTA nagrade za film "Finding Family" ("U potrazi za porodicom"). Protagonist Oggi Tomić je odrastao u Domu za nezbrinutu djecu Bjelave, a kao odrastao čovjek kreće u potragu za svojom porodicom. U toj namjeri je uspio.
"Za Oggija je to bilo naročito emotivno putovanje. Nismo imali pojma kako će se priča završiti. On je bio prvi dječak koji je učestvovao u projektu 'Sarajevska djeca iza i ispred fotoobjektiva'. On je moj bosanski brat i naša neraskidiva veza je zapravo omogućila snimanje ovog filma", priča.
U javnom prostoru se sve više govori o mogućem izbijanju novog rata. Leslie smatra da je isteklo vrijeme političara nacionalista i da pokušavaju učiniti sve kako bi opstali.
"Jednostavno ne smijemo dozvoliti da se to dogodi. Nemojte dopustiti da Rusi intervenišu. Njihov cilj je narušavanje mira na Balkanu. Početkom 1990-ih imali su svoje probleme, ali je situacija sada drugačija. Moramo biti oprezni, a zapadne sile su dužne zaustaviti bilo kakvu vrstu eskalacija. Eto u čemu su pogriješile kada je riječ o proteklom ratu", kaže.
Na kraju razgovora ističe kako je fotografija naročito bitna za širenje istine o svemu kroz šta je narod Bosne i Hercegovine prošao.
"Živimo u vremenu poricanja i čini se da je istini teško izaći na vidjelo. Trump i ostali fašisti postali su mainstream, a na Balkanu se već decenijama poriču zločini. Fotografija, odnosno umjetnost i kultura imaju dužnost da podsjećaju ljude na činjenice", zaključuje Leslie.
Izložbu "Dječiji pogled kroz fotoobjektiv", koju je organizovao Centar za postkonfliktna istraživanja, možete pogledati u Vijećnici do 28. novembra.
