Između 1993. i 1995. godine umjetnik i fotograf Louis Jammes je snimao ljude na ulicama Sarajeva za vrijeme opsade, "dajući" im lice i krila anđela.
Potom je postavio svoje ogromne portrete na uništene zidove opsjednutog grada i odjednom činilo se da se život paradoksalno vraća.
"Oni su pružali osjećaj mira, nostalgije i ljepote. Sarajevo zapravo nosi ime svega što se može predstaviti", kaže Jammes povodom svoje izložbe u Sarajevu.
Louis Jammes se fotografijom počeo baviti osamdesetih godina snimajući poznate umjetnike kao što su Julian Schnabel, Keith Haring, Jean-Michel Basquiat, Robert Combas ili Andy Warhol.
No, uz potrebu da istražuje svijet, odlučio je otići i na mjesta gdje idu novinari i ratni dopisnici, pa je tako posjetio Tunis, Čečeniju, Berlinski zid (1991.), Černobil (1990.-1991.), Sarajevo (1993.), Afriku (1996.), Gazu (1996-1997.), Irak (2004.), te Egipat. (2012.-2013.)
Louis Jammes ne fotografira barbarizam, nego žrtve, većinom djecu, samu, u okruženju koje on potom obrađuje i kao da se zapravo radi o slikarstvu, a ne fotografiji.
Tamo gdje postoji patnja i haos, Louis Jammes uvodi ljepotu i besmrtnost.
Izložbu u Sarajevu je podržala i pomogla velika i dugogodišnja prijateljica Sarajeva, francuska dizajnerica Agnes B.
Svijet nogometa nešto slično nikad nije vidio: Derbi za titulu gledali na ekranu zbog koncerta
