Galib Lihić, autor izložbe "1425 dana": Umjetnost je ta koja opominje, slike su kultura sjećanja
Nakon Sarajeva njegova izložba danas je postavljena i u gradskoj Art galeriji u Goraždu. Povod su Dani otpora, manifestacija kojom u ovom gradu obilježavaju vrijeme kada je počeo herojski otpor građana agresiji.
Galibu nije nepoznat ovaj period jer je sedam mjeseci života proveo u opkoljenom Goraždu.
"Došao sam nadajući se da će moja Rogatička brigade i druge, iz Goražda, Foče, Višegrada krenuti da oslobađaju moju Rogaticu. To je bio moj nijet, trebalo nas je dosta doći, ali sam došao sam, i onda mi je tadašnji ratni komandant Rogatičke brigade Nedim Alagić Peda rekao:'Haj' ti Galibe, uvijek si se bavio muzikom, ja imam puno raje, a nemam puški, hajde dolje, tamo ti je i Hamza Alković, pa nam nešto napravite, kakav koncert, i to nam treba. I tako sam ja, umjesto da se borim, pjevao u Goraždu, a neki kažu da je i to borba", ispričao je umjetnik.
Pjesmom protiv rata
Ovaj slikar inače je rođen u Rogatici gdje je imao grafički atelje sve do 1992.godine, a cijeli život je posvetio muzici i slikarstvu. Kao student arhitekture učio je od najboljih slikara na predmetu slobodno crtanje, u klasi profesora Mladena Vukića i docenta Mehmeda Meme Hrasnice, u to vrijeme možda i najboljih bosanskih akvarelista, koji su prepoznali njegov talenat i naučili ga svim tajnama slikarstva.
U aprilu 1992. došao je u Sarajevo, a od prvih dana je bio pripadnik Armije R BiH. Pred kraj rata je u Upravi za vojno školstvo Generalštaba Armije R BiH vodio štampariju i uređivao časopis "Bosanska vojna riječ". Dio je brojnih kolektivnih izložbi u BIH i van zemlje, a njegove slike se izlažu u Goraždu, Sarajevu, Fojnici, Priboju, Prijepolju, Zlatiboru... Iz bogate biografije značajno je izdvojiti da je samostalnu izložbu "Rogatica u srcu" na kojoj predstavlja stambenu i sakralnu arhitekturu Rogatice kroz vijekove postavio 2015. godine u Domu Armije u Sarajevu.
Posljednja izložba "1425 dana" je iz Vijećnice gdje je imala premijeru stigla u Goražde.
"Dugo je to tinjalo u meni, kuhalo se kuhalo, i onda je okidač bio kad sam čuo od jednog našeg političara koji kaže, 'Mi ćemo se, ako treba i prebrojati i postrojiti'. Tad sam rekao, e boga mi nećemo, vi političari ne treba da nas ni prebrojavate ni postrojavate nego da nas vodite u društvo modernih evropskih zemalja jer Bosna je bila evropska zemlja kad Evrope nije bilo. Ovom narodu ne trebaju ratovi nego treba Evropa i treba mir", ističe Galib.
Izložba je svojevrsna kultura sjećanja koju treba da gaji svaki umjetnik, smatra autor.
Antiratne slike
"Poznati slikar Francisco Goya imao je 16 godina kad je sa svog prozora gledao kako Napoleonovi vojnici streljaju rodoljube u Španiju, tada je napravio jednu od najpoznatijih svjetskih slika, rekao je 'Ovo se mora zabilježiti'. Mnogo godina kasnije Pablo Picasso 1937., poslije granatiranja španskog grada Guernice koja je sravnjena sa zemljom napravio je jedno od najčuvenijih dijela u historiji umjetnosti. Guernica je postala jedna od najprepoznatljivijih antiratnih slika. Kad su ga pitali zašto je crno bijela slika rekao je: 'Ovdje nema kolora, ovdje je sve crno bijelo'. Umjetnost je ta koja opominje, i moja izložba je da se sjećamo šta je bilo, ne da nekog osuđujemo, nego da opominjemo da se nikada više nikome ne desi nešto slično", smatra Galib Lihić.
Za svaku od slika koje su rađene prema motivima fotografija ratnih reportera koji su kroz svoje objektive slali istinu o dešavanjima u Sarajevu i Goraždu, pronašao je autore fotografija kako bi dobio dozvolu. Oni danas žive u raznim dijelovima svijeta, od Južne Afrike do Engleske.
"Kad sam počeo dobivati poruke podrške i zahvalnosti što sam baš njihove fotografije odabrao shvatio sam da je ovo na pravom putu. I tako je nastala ova izložba. Tri slike su iz Goražda, jednu sam nazvao "Goraždanski muhadžer", sliku je napravio ratni reporter koji je došao sa konvojem u Goražde, 1995. godine, i ona prikazuje čovjeka beznadežnog pogleda ispred srušene slastičarne Korzo. Naslikao sam i čuveni goraždanski Žanj ispred kuće moje supruge, gdje na Drini žena pere veš, a iza su ratne centrale. Na jednoj je i Goraždanka Enisa Hrelja, 'skockana' u bundi kako prkosi ratu, poput poznate Melihe Varešanović iz Sarajeva", kaže Galib.
Na izložbi koja je postavljena u Gradskoj Art galeriji u Goraždu je 20 slika različitih formata rađenih akrilnom tehnikom na platnu. Slike su podsjetnik na to kako izgleda život pod opsadom i opomena da je svaki rat bešćutan i nemilosrdan te da ljudima i gradovima isključivo donosi patnju.
