Glamočak: Između Sarajeva i Mostara nema rivaliteta, jedan je glavni grad Bosne, a drugi Hercegovine
Popularni glumac i reditelj nam kaže kako su "Anđeli Babilona" komad o nama, o vlasti i gradonačelniku koji je na toj poziciji niko ne zna koliko godina, a koji kad mediji otkriju da je nepismen odluči naučiti pisati za jedan dan.
"Pitanje je da li bismo mi mogli biti aktuelniji od ovih priredbi koje nam naši političari priređuju svaki dan, ali bar možemo biti duhoviti. Ako već ne reagujemo, onda se tim možemo poigrati, a ova predstava je poziv na nekakvu reakciju. Možemo se i dobro zabaviti, jer je valjda najljepše smijati se sam sebi", kazao je Glamočak naglasivši da ovo nije predstava o Mostaru te da se u svakom našem gradu ljudi mogu sami sebi smijati.
Kaže nam i kako su "Anđeli Babilona" komedija, ali da bi se gledatelji poslije predstave trebali zapitati i zaključiti da neke stvari i nisu baš tako smiješne.
Vrijeme brzo prolazi, od "Hotel Plaze", prve Glamočakove režije u Mostaru, su prošle već četiri godine. Prisjeća se da je ta predstava nastala više iz radosti i ljubavi, a da je "Babilon" nešto drugo, ozbiljnije...
"Stvarno volim Mostar, volim mostarsku publiku koja bez pardona ima reakcije kad joj se nešto ne sviđa, kao da gleda TV kod kuće, i to je super. Ne sviđa mi se jedino što ne gase mobitele kad ulaze u salu, ali dobro, vrijeme je pred nama... Čini mi se da su se i stvari ovdje u pozorištu promijenile, neki je entuzijazam kod svih ljudi, a prije svega u menadžmentu. Šta se nama događalo posljednjih pet ili šest dana, od grijanja koje funkcioniše sat ili dva dnevno, do krova koji je odletio s vjetrom. Sinoć na probi je uz onaj vjetar predstava dobila jedan drugi fon", kaže on.
Osjeća elan pozorišnih radnika u Mostaru koji ovom teatru nastoje vratiti stari sjaj, ali su nekako na margini društva, iako je interes ljudi na ulici ogroman.
"Narod hoće da gleda to što ovi ljudi rade, ali to izgleda zanima narod i ove ljude, ne toliko dva ili tri čovjeka koji trebaju potpisati da se sredi krov na zgradi koja toliko godina stoji tu... Sve to nekako stavlja izazov pred čovjeka da razbudi maštu i pobijedi nevolje", rekao je Admir Glamočak.
Zanimalo nas je šta to ima u vezi Sarajeva i Mostara pa je rezultiralo s toliko uspješnih saradnji, velikih projekata, kao i Mostaraca koji su se ostvarili u Sarajevu, ali i Sarajlija koji su velike stvari radili u Mostaru.
"Nema rivaliteta, što je problem s drugim gradovima u Bosni i Hercegovini. Osim što su ljudi veoma prijatni, susretljivi i divni, Mostarci imaju onaj stav - šta će Sarajlija, pusti ga. Pokušavao sam da odgonetnem šta bi to moglo biti, onda sam skontao, Sarajevo je glavni grad Bosne, a Mostar glavni grad Hercegovine. Nije riječ o gradu i provinciji te nema razloga za rivalitet, već samo za dobru saradnju i razmjenu dobre energije", odgovorio je.
Nije se složio s onom jergovićevskom kako Mostar ima kompleks više vrijednosti, jer grad na Neretvi zaista i vrijedi više. Ono što čovjek može vidjeti u Mostaru ili ljude koje može sresti, ne može nigdje drugo u svijetu.
Kaže kako u ovoj zemlji nikom nije dobro pa ni onima koji su na vlasti, jer kako ti može biti dobro ako te ne voli dva miliona ljudi. Sistem bi trebalo urediti na potpuno drugačiji način, jer nije normalno da reditelji nisu snimili film po deset godina, a sve što su ranije uradili bilo je fantastično.
"Užašno je da će ti ljudi otići. Kinematografiju treba pogurati, televizije koje su na državnim jaslama treba da proizvode domaći program. Serije koje snimamo radimo po narudžbi Nove TV iz Hrvatske, strašno je da je to jedina mogućnost da se bavimo poslom za koji smo se školovali i da radimo. Glumac postoji samo dok radi", kazao je jedan od naših najvećih živućih glumaca.
Ima i teatarskih radnika i kulturnjaka koji su ušli u politiku, ali bez obzira na to koliko su uradili Glamočak kaže da će narod uvijek reći da to nije dovoljno.
"Oni rade po nečijem nalogu. Ako mislite na Mirvada Kurića ili nekog drugog, nisu oni ti koji odlučuju, vjerovatno se trude. Iz ovog su posla, ne znam, ako nije postao pravi političar pa da je zaboravio šta mu je osnovna profesija. Jednog dana će se vratiti u teatar, ne vjerujem da će vječno sjediti u fotelji. Bilo bi šteta, dobar je glumac", kazao je.
Kaže da bi u Narodnom pozorištu Mostar volio vidjeti još sedam-osam mladih ljudi koji bi napravili novu revoluciju. Rad u Mostaru je zbog novih kolega bio vrlo ugodan jer se ljudi zasite uvijek istih partnera. Ljudi ga, kao i većinom glumce, prepoznaju po ulogama...
"Kad zovnu na ulici 'Sudo', ne okrećem se jer kao ne zovu mene, a kad čujem 'Admire' stanem, zvuči zvanično. Čovjek napravi više od sto uloga u pozorištu, ne znam kakvih Shakespearea, Čehova, malo ko to vidi. S televizijom dođeš ljudima u kuću i smatraju te svojim", kazao nam je na kraju razgovora za Klix.ba sjajni glumac i reditelj Admir Glamočak.
