Priča govori o Amiru Kapooru, pakistansko-američkom advokatu koji ima uspjeha u korporacijama, ali se odmiče od svojih kulturnih korijena i skriva identitet da bi uspio u američkom društvu. Ayad Akhtar koji je napisao ovu dramu nagrađen je pulitzerovom nagradom.
"Lik kojeg igram zove se Husein. S navršenih osam godina on seli s roditeljima iz Pakistana u Ameriku i želi živjeti i ostvariti taj čuveni 'american dream'“. Budući da želi biti prihvaćen u demokratsko i liberalno društvo, mijenja ime u Abe", kazao nam je na početku razgovora nešto više o svojoj ulozi u predstavi Lazar Dragojević.
Ova priča postavlja pitanja o vjerskim i rasnim sukobima, a likovi u komadu dotiču se tema koje većina izbjegava komunicirati, a neznanje i ksenofobija su itekako prisutni u svijetu, posebno na zapadu.
"Nažalost, svjedoci smo nepravdi koje se vrše nad ljudima koji su manjine. Naš zadatak kao umjetnika jeste progovoriti o tome, podstaći gledaoce na razmišljanje, podučiti ih, a ne samo zabaviti predstavom", kazao je.
Najperspektivniji mladi glumac
Lazar je jedan od najperspektivnijih mladih glumaca, pa iako je još uvijek student, snimio je pet igranih filmova. Iako mu je svaki film donio novo iskustvo i novo znanje, ipak mu je najdraži ostao njegov prvi film "Take me somewhere nice" u kojem je odigrao glavnu ulogu.
Film je osvojio mnoge nagrade na velikim festivalima, pa i Srce Sarajeva za najbolji igrani film na Sarajevo Film Festivalu 2019. godine.
"Sam film tematizira pitanje identiteta, pripadnosti i otuđenosti, kao i migracije kroz priču djevojke Alme koja je odrasla u Holandiji, a u BiH se vraća da posjeti oca kojeg nikada nije vidjela. Lik kojeg sam tumačio zove se Denis, plavooki i šarmantni mladić koji živi u Sarajevu. Što se same uloge tiče, vodim se riječima ruskog reditelja Sergeja Obrascova koji kaže: 'Svaka uloga se sastoji iz dva dijela: iz stvaranja lika i iz života u tom liku. Prvi dio iskazuje ogromnu umjetničku maštu. Nemoguće je živjeti u liku, a da ne zamislimo čovjeka kojeg igramo do svih tančina njegove psihe, ponašanja i izgleda. Što konkretnije taj lik izranja u glumačkoj uobrazilji, lakše je i prirodnije živjeti u njemu'. S obzirom na to da je to moja prva velika uloga, mogu reći da sam tih nekoliko mjeseci zaista živio život nekog drugog, a opet, sebe ni u jednom trenutku nisam izgubio", rekao je Lazar.
Dodao je i kako je ponosan što je mlada generacija studenata Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu sve više angažovana u filmovima, serijama i predstavama.
"Uvjeren sam da već ostavljamo jedan ozbiljan lični pečat i da ćemo kao generacija praviti nešto što će se pamtiti. Rad na projektima koji su se dešavali uporedo sa studijem, meni je davao samo jak vjetar u leđa, dovoljno jak da me gura u daljine, a opet ne toliko jak da me oduva ili još gore da me ubaci u vrtlog. Akademija me naučila strogoj disciplini kada je riječ o ovom poslu", rekao je.
Ljubav prema glumi naslijedio od roditelja
Priča nam kako glumi pristupa studiozno s mnogo strpljenja i ljubavi te da su u ovoj profesiji veoma bitni faktori sreća i vještina.
"Odrastao sam u glumačkoj porodici i u pozorište idem od svoje druge godine. Od malena sam znao da je moj poziv gluma i nikada od nje nisam odustao. Dva najveća uzora su moj otac i moja majka, kao glumci i kao ljudi", govori nam Lazar.
Lazarova druga ljubav je muzika. Završio je srednju muzičku školu kao trombonista, a svira još klavir, gitaru, bubnjeve, kahon i ukulele.
"Ovih dana učim novi instrument oud. To je instrument s kojim sam se duhovno povezao. Sviram ga po nekoliko sati dnevno u svojoj sobi i to mi predstavlja psihički odmor. Imat ću priliku da ga sviram u predstavi koju sada radim, što me posebno raduje. Pored muzike, bavio sam se i raznim sportovima, od brazilske jiu-jitse, kapuere, pa sve do penjanja i jahanja", kazao je Lazar.
Ono što je interesantno jeste da je Lazar, koji je rođen u Podgorici, prije četiri godine upisao Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, a naš grad zavolio je zbog, kako kaže, "dobre raje".
"Uvjerio sam se u to da je Sarajevo zaista grad koji ima dušu i koji ljude dobrog srca prihvata sa svim manama i vrlinama. Sarajevo mi pruža šansu da sebe pokažem u najboljem svjetlu, ovdje sam stekao prijateljstva i mnoga poznanstva. Ovdje se razvijam i kao čovjek i kao glumac", kazao je.
Na kraju razgovora rekao nam je da je u aprilu trebao početi snimati novi film Srđana Vuletića, no da je pandemija koronavirusa poremetila planove.
"Vjerujem da će snimanje biti uskoro. Prvog septembra predstava "Ivanov" u kojoj igram, predstava Crnogorskog narodnog pozorišta, otvara jubilarni 60. MESS. Imat ću priliku da sa svojim pozorištem zaigram pred svojom publikom", zaključio je Dragojević.
