Ovo je jedan od zaključaka iz knjige mladog historičara dr. Mirze Džananovića "Grad u dimnjacima" posvećenoj urbanizaciji Zenice od 1945. do 1990. godine, a koja je nedavno izašla iz štampe u izdanju Udruženja za zaštitu intelektualnih i kulturnih vrijednosti "Zjenica".
Po riječima autora, osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi pravce razvoja Zenice u njenom najburnijem periodu historije, a to je upravo razdoblje nakon Drugog svjetskog rata čija je dominantna karakteristika intenzivna industrijalizacija.
"Akcenat je stavljen na urbanistički razvoj s obzirom da je Zenica moderni izgled i fizionomiju stekla upravo tokom socijalističkog razdoblja. U narednom periodu namjera je dodatno istražiti ostale aspekte razvoja Zenice tokom socijalističkog perioda, a naročito društveni, privredni i kulturni segment, a kako bi u konačnici bili u mogućnosti sagledati sveukupni razvoj ali i svakodnevni život stanovnika", kazao je Džananović za Fenu.
Iako je Zenica bila i ostala prvenstveno industrijski centar, ona je ipak bila i kulturni, sportski, naučni, zdravsteni, a ponekad i administrativni centar cijele srednje Bosne. Ipak, tokom cijelog čitavog ovog perioda industrija je bila prioritet. Željezara je bila "grad u gradu" u svakom smislu, ali je i grad postepeno izlazio iz njene sjene.
Džananović u knjizi detaljno opisuje i negativnu stranu procesa nagle socijalističke urbanizacije. Zenica je bila najprljaviji grad u Jugoslaviji i jedan od najzagađenijih u Evropi. U prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata sve investicije u Zenici išle su na širenje industrijskih kapaciteta i izgradnju stambenih naselja za radnike u industriji, pa je vremenom ona postala samo "velika radnička spavaona". Čak i nekoliko decenija nakon Drugog svjetskog rata glavna zanimacija stanovnika Zenice u slobodno vrijeme često su bile "mračne birtije ispunjene alkoholom, prostitucijom i kockom, često praćene i tučama". Slično je bilo i sa kockanjem koje nije bilo odlika isključivo radnika, već i visokoobrazovanih ljudi, intelektualaca. Situaciju su dodatno otežavali i loši uslovi stanovanja većine stanovnika koji su sa višečlanim porodicama živjeli u malim stanovima bez osnovnih životnih uslova. Sve se to odražavalo i na porodični život ljudi, pa su bračne razmirice i razvodi bili svakodnevnica. Pri tome su najviše ispaštala djeca sa posljedicama koje je bilo teško liječiti.
Na kraju socijalističkog perioda, nakon izgradnje zgrade RMK-Prometa i Stare čaršije, centar Zenice se polako pretvara u poslovno središte po uzoru na kapitalističke gradove. Uprkos tome, Zenica je i dalje bila pretežno radnički grad, doduše ne kao u prvim decenijama nakon Drugog svjetskog rata kada je bila sama "velika spavaona". Brojni sportski klubovi, kulturne i naučne institucije, muzički koncerti i razne manifestacije daju drugačiju sliku i karakter grada.
Jedan od recenzenata knjige, dr. Husnija Kamberović, naglasio je kako se ova historijska studija o urbanizaciji Zenice uklapa i u moderne trendove ekohistorije ili historije okoliša, te je njena vrijednost jako važna kao poticaj za daljnji razvoj bh. historiografije. Knjiga, također, može poslužiti i kao model za istraživanje urbanog razvoja u socijalizmu drugih bh. gradova.
Dr. Salih Jalimam u svojoj recenziji naglašava da je knjiga pisana jasnim jezikom i stilom, te se i pored složene problematike koju obrađuje lako čita i prati, a primijenjeni su potpuno adekvatni metodološki principi koji su doveli do toga da rad predstavlja zaokruženu cjelinu sa unutrašnjom harmonijom.
"Umjetničko djelo" sa zalijepljenom bananom na zid prodano za 6,2 miliona dolara
