Grand Prix 64. MESS-a dodijeljen ansamblu predstave "Tragudia: Pjesma o Edipu"
Grand Prix - Zlatni lovorov vijenac za najbolju predstavu u cjelini - "Tragudia: Pjesma o Edipu"
Ova predstava jedinstvena je i autentična teatarska poema nastala na jednoj od temeljnih priča naše civilizacije. Osobenim i samosvojnim jezikom uronjena u moć teatra kao sveobuhvatnog umjetničkog oblika, ova predstava pred publiku postavlja najkrupnija pitanja ljudske egzistencije, ne libeći se da pruži ako ne odgovor, a ono utjehu zbog trošnosti bića i njegova bitka, nemoći pred usudom, ali i neminovnosti preuzimanja etičke odgovornosti za učinjeno i počinjeno.
Sve to postiže sredstvima mogućim samo u pozorištu i samo u živom izvođenju i sadejstvu sa gledaocima, razbuđujući pokadšto zatomljenu nadu da uzvišenost umjetničkog teatra može trijumfovati nad banalnošću, površnošću i kratkotrajnim efektima.
Zlatni lovorov vijenac za najboljeg reditelja - Alessandro Serra "Tragudia: Pjesma o Edipu"
Alessandro Serra, kao reditelj, ali i scenograf, kostimograf i dizajner svjetla predstave "Tragudia: Pjesma o Edipu" oblikuje u sadejstvu sa svojim posvećenim i moćnim ansamblom i ostalim umjetničkim saradnicima, predstavu koja njihovo vrhunsko umijeće, znanje i vještinu dovodi u puni sklad sa odabranim literarnim i mitskim predlošcima, ne lišavajući se humora i ne bježeći od tragike, čineći to rafiniranim, delikatnim, minucioznim rediteljskim postupkom, svojevrsnom teatarskom poezijom tijela, glasa, svjetla, zvuka i prostora.
Zlatni lovorov vijenac za najbolje glumačko ostvarenje: Chiara Michelini, "Tragudia: Pjesma o Edipu"
Chiara Michelini u višestrukoj ulozi u predstavi "Tragudia: Pjesma o Edipu" nije samo vrhunska glumica ogromne dramske snage, suverene vještine i apsolutne posvećenosti, nego i istinska vladarka scene, ona čija je prisutnost u isti mah nadahnjujuća i uznemirujuća, krha i moćna, ljudska i anđeoska, tragička i puna iskričavog duha, a prije i poslije svega - potpuno i neopozivo predana teatarskoj igri i njenim najvišim dometima.
Nagradu Rejhan Demirdžić za najboljeg mladog glumca/icu: Jovana Miladinov, "Edvard II" Jovana Miladinov, kao Izabela, nosi predstavu "Edvard II", na svojim mladalački krhkim, ali pozorišno moćnim plećima, čineći da zastrašujuća zahtjevnost ove fizički, emotivno i psihički vanserijski teške izvedbe djeluje lako i jednostavno, gotovo lepršavo. Ona to postiže najvišim stepenom koncentracije, preciznosti, posvećenosti, glumačke hrabrosti - gotovo drskosti, objavljujući, tako, svoj izniman dar koji će nesumnjivo trajati i u njenim budućim ulogama.
Nagrada Jurislav Korenić za najboljeg mladog reditelja/icu: Žiga Divjak, "Budućnost"
Žiga Divjak, mlad i već potvrđen reditelj, predstavom "Budućnost" ovjerava svoj status jednog od najuzbudljivijih teatarskih umjetnika na ovim prostorima. S punim povjerenjem u teatar kao kolektivno dejstvo, ali i kao prostor bespoštedne, a u isti mah nježne kritike ljudske nesavršenosti, spreman na vankonvencionalnost svake vrste, pa tako i prevazilaženje konvencija samog pozorišnog čina, Divjak je pripravan na najviši umjetnički rizik, bivajući u isti mah koliko pouzdan dirigent, toliko i nadahnut stvaralac samosvojnog i autentičnog izraza.
Specijalno spominjanje stručnog žirija: "Metro Gaza"
Šta vidimo iz metroa kojim putujemo ispod Gaze? Hiljade malih grobova, hiljade i hiljade malih tijela umotanih u bijele plahte. Hiljade tijela majki i očeva tih malih tijela. Sve je to put kojim nas vozi metro Gaza, a bez namjere da nas natjera da mi to sve i vidimo. Naprotiv, Metro Gaza nas vodi na put pun optimizma, na put čarolije, bez imalo sumnje da će naše putovanje imati sretan završetak, da ćemo pronaći našeg junaka za kojim tragamo. Onda shvatimo da je naša iluzija, ustvari iluzija. Da je to samo puki teatar u kom se glumci glođu među sobom, u kom reditelj i glumci ne žele da skupa djeluju, već da svako radi u svom interesu, i da njihove emocije nisu ni približno okrenute prema istom cilju. Pozorište nije tu da bi reklo istinu i izazvalo saosjećanje, već je tu samo i isključivo radi sebe. I onda otkrijemo suzu u svome oku, i shvatimo da nas je to pozorište koje je tu samo radi sebe, uvuklo u sebe i onda opet pred potmulim eksplodiranjem granata, koje kao dolaze iz nekog drugog svijeta vidimo rušenje i opet te grobove. Metro Gaza je bolno ispričana priča, bez namjere da bude bolna.
Metro Gaza je pozorište u punom smislu značenja te riječi, a to je sigurno nešto sa čim se ne susrećmo često. Metro Gaza je predstava minimalizma, nenaglašenih glumačkih i rediteljskih sredstava, prigušene emocije, pitka u pozorišnom smislu, a istovremeno tragična u mjeri da u gledaocu budi buru emocija. Ono što fascinira je što se ono što se želi reći postiže nenametljivošću, "neobaveznošću" i scenskim šarmom koji uključuje i aktivno sudjelovanje reditelja u scenskom dešavanju, dok je gledalac istovremeno svjestan težine i delikatnosti situacije u kojoj likovi bitišu, a na kojoj oni gotovo da ni u jednom trenu ne insistiraju. Sve to preporučuje predstavu Metro Gaza za specijalnu nagradu koja joj, u najmanju ruku, s pravom pripada.
Ovogodišnji Festival MESS ugostio je 11 predstava u takmičarskoj selekciji, 4 predstave u programu All Inclusive, 4 predstave na Malom MESS-u, jednu inkluzivnu radionicu, a večeras će se završiti festivalskom premijerom "Uhvati zeca" prema romanu Lane Bastašić, u režiji Lajle Kaikčije u koprodukciji Narodnog pozorišta Sarajevo i Scene MESS.
Osim iz Bosne i Hercegovine, festival je ugostio produkcije iz iz Švicarske, Francuske, Italije, Njemačke, Bugarske, Rumunije, Hrvatske, Albanije, Slovenije, Srbije, Sjeverne Makedonije, Libana i Palestine. Na otvaranju Festivala uručeni su i Zlatni lovorovi vijenci za doprinos umjetnosti teatra Herve Loichamolu i Lee Delong. Ovogodišnji, 64. Festival MESS održan je pod motom nezaustavljivi život, slaveći neuništivu snagu životu i otpor pred destrukcijom.
Hrvati se dive "ljudima u crnom": Napravili su ludnicu, kao da se igralo u Sarajevu
