Hadžihafizbegović nakon povrede: Nisam želio prekinuti remek djelo, sada sam dobro
On je poručio da se sinoć desilo remek djelo na sceni sarajevskog Kamernog teatra 55.
"Dobro sam, hvala Bogu. Meni je pukao mišić na lijevoj nozi u pola predstave i imao sam dvije mogućnosti - ili da prekinem predstavu ili da nastavim sa neobjašnjivom energijom, koju imaju samo glumci radi tog adrenalina koji ne šalje informaciju bola do mozga kao u nekim drugim zanimanjima", ispričao nam je Hadžihafizbegović.
U toku predstave u Kamerni teatar 55 je stigla ekipa Hitne pomoći koja je u toku pauze našem glumcu dala injekcije kako bi nastavio s igranjem.
"Izašao sam, nisam htio prekidati. Imali smo 80 gostiju iz regije. Velika je odgovornost bila i ja sam završio predstavu pod injekcijama. Zahvaljujem se doktorima Emiru Guši i Tariku Muharemoviću koji su me primili, pregledali i utvrdili da mi je taj mišić napukao, ali da će biti uredu. Sada sam pod strogim mirovanjem zbog čega smo morali otkazati pet repriza", kazao nam je Hadžihafizbegović.
Bh. glumac napominje da će za dvije sedmice biti spreman za igranje predstave.
"Nismo otkazali 26. i 27. mart vjerujući da ću osposobiti nogu i da će sve biti uredu. Pušten sam iz bolnice i sada mirujem kod kuće", rekao nam je i dodao kako je dobio mnogo poziva od prijatelja iz kolega iz Hrvatske i Srbije.
Ipak, Hadžihafizbegović je istakao da njegova povreda ne treba biti vijest pod jedan, već to treba biti predstava.
"Desilo se remek djelo. Sarajevo, BiH i regija su dobili jednu fascinantnu predstavu, katarzičnu predstavu. Doli Bel se vratila u Sarajevo na velika vrata. Ovo je predstava koja je do te mjere pomjerila publiku iz jednog racionalnog stanja. Stižu poruke da je ovo nešto što dugo u teatru nije viđeno. To je pobjednički ples Abdulaha Sidrana, Kokana Mladenovića i Kamernog teatra. Čestitam svim glumcima i uposlenicima Kamernog teatra", poručio je Hadžihafizbegović.
Direktor Kamernog teatra ističe da se porodila predstava koja će, uz dobro zdravlje svih aktera, igrati najmanje 20 godina na ovoj sceni.
"Ovo je Doli Bel nove generacije, novog konteksta. Tekst Sidrana uz adaptaciju Mladenovića ima univerzalnu poruku. Nama je bio gospodin iz Amerike koji je rekao da se mora igrati van granica Bosne i Balkana. Kao što kaže Bergman, da bi nešto bilo univerzalno, prije svega mora biti lokalno. Kokan je našao ključ i drago mi je da je to režirao čovjek iz Beograda i ostavio nijemu sarajevsku publiku. Njegovo čitanje Doli Bela u današnjem vremenu je naprosto tačno, precizno i profesionalno postavljeno", mišljenja je Hadžihafizbegović.
Za kraj razgovora podsjetio je na buru emocija koje su sinoć zavladale Kamernim teatrom, ali kazao da tokom gledanja predstave nema potrebe za flashbackom na film.
"Predstava je toliko jaka, autohtona i integralna. U predstavi uopće nema kultne pjesme "Na plavom morskom žalu", jer je nepotrebna ovom konceptu iako je ona je muzički zaštitni znak filma. Ona, jednostavno nije potrebna ovoj predstavi. Predstava je original", zaključio je Emir Hadžihafizbegović.
