Herbarijska zbirka Zemaljskog muzeja je najvrednija na Balkanu, čuva podatke o 150.000 biljaka
Bogatstvo biljnog diverziteta BiH, ali i zemalja regije, ogleda se u herbarijskoj zbirci Zemaljskog muzeja BiH, koja je i u svijetu cijenjena kao jedna od najstarijih i najautonomnijih botaničkih zbirki. Već godinama se o herbariju brine viša kustosica Ermana Lagumdžija koja nam objašnjava da je ova bogata zbirka sastavljena od pet cjelina. Bosanskohercegovačka zbirka sadrži više od 50.000 primjeraka vrsta, generalna više od 60.000, zbirka Otta Blaua 2.503, zbirka Ericha Brandisa 13.013, a zbirka tipova 385 primjeraka.
"Godina formiranja Zemaljskog muzeja je i godina formiranja herbarija. Prema tvrdnjama tadašnjeg kustosa Franje Fiale, postojala je jedna mala botanička zbirka koja je zapravo rezultat poklona raznih kolekcionara koji su se amaterski ili profesionalno bavili prikupljanjem dokumenata. Sam Fiala je muzeju poklonio 1.200 primjeraka i to se smatra začetnim fondom ove kolekcije", rekla je Lagumdžija.
Historijska i naučna vrijednost herbarijske zbirke
Nakon Fiale dužnost kustosa preuzeo je Karlo Maly, vrsni botaničar koji je radio na mnogim istraživačkim projektima u cijeloj BiH, što dokazuje i prikupljeni materijal koji je determinirao, sistematizirao i uložio u herbarijsku zbirku Zemaljskog muzeja, ali i po spisateljskom opusu koji se danas koristi kao literaturna referenca.
"Herbarij je značajan zbog svoje historijske i naučne vrijednosti. Sva istraživanja koja su se radila, koja se rade i koja će se raditi koriste podatke iz ove zbirke. Herbarijska zbirka zapravo je dokaz o biodiverzitetu BiH s akcentom na endemične, rijetke i ugrožene biljne taksone, ona pokazuje kako je nekada izgledala vegetacija i koliko su staništa bila dobro očuvana. Kada uporedite podatke i materijal od prije 131 godinu s današnjim podacima dobijete jasnu i argumentiranu sliku negativnog dejstva čovjeka na prirodu", pojasnila je.
Jedan od prvih koraka u procesu zaštite ugroženih vrsta jeste njihovo evidentiranje i procjena ugroženosti. U tu svrhu izrađuju se Crvene liste za Crvenu knjigu ugroženih vrsta koja predstavlja prikaz stepena ugroženosti na lokalnom, regionalnom ili globalnom nivou.
"Dr. Čedomil Šilić, dugogodišnji uposlenik Zemaljskog muzeja BiH, je 1996. godine objavio spisak biljnih vrsta za Crvenu knjigu BiH koja je sadržavala 678 vrsta s različitim kategorijama ugroženosti. U 2013. godini je u okviru projekta Ministarstva turizma i okoliša FBiH izrađena Crvena lista flore FBiH koja nije definitivna. Važno je naglasiti da su u međuvremenu prema pravilima Internacionalne unije za zaštitu prirode (IUCN) promijenjene kategorije ugroženosti pa su mnoge vrste sa Šilićeve liste izostavljene. Mislim da je to neopravdano i trebalo ih je označiti nižom kategorijom, naročito ako uzmemo u obzir tempo kojim se uništava priroda", rekla je naglašavajući važnost Crvene knjige koja bi omogućila identifikaciju i adekvatne mjere zaštite ugroženih vrsta .
Blago koje čuva herbarij
Najvredniji dio herbarijske zbirke Zemaljskog muzeja BiH je zbirka tipova koja čuva prvoopisane primjerke neke nove vrste. Ova zbirka sadrži tipske primjerke vrsta iz BiH i regije.
"Vrijednost jedne herbarijske kolekcije vrednuje se upravo prema broju tipova", rekla je.
Najstariji primjerci potiču iz kolekcije Otta Blaua koja je stara 151 godinu, što je čini starijom od samog herbarija.
"Otto Blau je od 1868. do 1872. godine obnašao funkciju pruskog, a zatim njemačkog konzula u BiH. Imao je priliku obići cijelu BiH pa je uz svoj posao prikupljao biljke. S obzirom na to da je bio botaničar amater poslao je prikupljeni materijal svom prijatelju Paulu Aschersonu koji je tada radio u botaničkom kraljevskom muzeju u Dahlemu. Zbirka Otta Blaua prikupljena je u dva istovjetna primjerka i jedan je s katalogom poslat u Dahlem, a jedan je ostao u konzulatu u Sarajevu, čija katalogizacija je bila naknadno urađena i također je poslata u Dahlem. Kada je Karlo Maly postao kustos Zemaljskog muzeja i shvatio izuzetnu vrijednost za daljnji naučni rad, poslao je pismo i zamolio da se uz razmjenu materijala Zemaljskom muzeju ustupi jedan komplet. Iz Dahlema su igrom slučaja poslali primjerak s originalnim katalogom, a primjerak koji je ostao kod njih uništen je u Drugom svjetskom ratu. Tako jedino mi imamo opisani primjerak zbirke stare 151 godinu", ispričala je.
Dio herbarijske zbirke čine i putopisni, dijagnostički i fenološki dnevnici Karla Malyja.
"U drugoj polovini 19. stoljeća BiH je bila neistraženo područje. Maly je putovao kroz cijelu zemlju, istraživao bilje i mnogim vrstama dao ime. Bile su to veoma izazovne ekspedicije koje su zahtijevale mnogo znanja. Tada su se vodile ovakve vrste dnevnika - putopisni pa dijagnostički i onda fenološki. Samo zamislite nekoga ko godinama prati fenološki aspekt biljaka na jednoj planini i bilježi kad koja cvjeta, kad ima plodonošenje itd. Nekadašnja botanička istraživanja bila su originalna i seriozna za razliku od današnjih", rekla je.
Vodeći nas kroz herbarij pun drvenih ormara u kojima su sistematskim redom spremljeni papirni herbarski ovici, Lagumdžija nam pokazuje gospinu papučicu, jednu od najrjeđih i najugroženijih biljnih vrsta u Bosni i Hercegovini koju mnogi smatraju najljepšom evropskom orhidejom (Orchidaceae). Evidentirana je kao kritično ugrožena vrsta, a tome doprinosi i činjenica da je jedna od najsporije rastućih biljaka na svijetu (potrebno je između 6 i 11 godina da stvori prve cvjetove i sjemenke), ali i da se zbog ljepote cvijeta mnogo brala.
Digitalizacija herbarijske zbirke
Kako bi ova vrijedna zbirka bila dostupna studentima, istraživačima, ali i drugim ljubiteljima flore, 2000. godine je započeta digitalizacija herbarijske zbirke. Upravo je Lagumdžija započela proces digitalizacije, međutim, zbog nedostatka osoblja i obimnosti posla koji obavlja cijeli proces se odvija veoma sporo.
"Švedska nevladina organizacija za zaštitu kulturnog naslijeđa bez granica donirala je muzeju dva računara i program na kojem je urađena postavka baze podataka za herbarijsku zbirku. Ja sam počela rad na toj bazi, ali zbog nedostatka kadra do sada je elektronski evidentirano otprilike 10 procenata zbirke. Međutim, uz pomoć studentica s Prirodno-matematičkog fakulteta i zahvaljujući njihovom entuzijazmu rad na digitalizaciji uskoro će biti nastavljen i ići će mnogo brže", rekla je Lagumdžija.
Bez obzira na digitalizaciju i elektronsku inventarizaciju materijala, neophodna je i muzejska dokumentacija, odnosno evidentiranje novog materijala u inventarne knjige prije ulaganja materijala u samu zbirku, što spada u redovne poslove.
