Hiljadu dana sramote: Kako se država igrala sa Zemaljskim muzejom BiH
Daske na kapiji palate čiju veličinu i značaj ne prepoznaju oni koji bi je trebali čuvati govore više o njihovom potpunom razilaženju sa pojmom historije domovine, nego bilo koja prethodna ili naredna sramota koja će zadesiti neki od simbola kulture države i ovoga dijela Evrope.
Muzej je zatvoren sa nadom da će jednoga dana biti otvoren pod uslovom rješenja nagomilanih problema nadležnosti i finansiranja. Na dan pečaćenja glavne kapije direktor Muzeja Adnan Busuladžić iznio je cifru od 118.000 KM mjesečno kao uslov da najvažnija ustanova kulture u BiH radi normalno i u 50-postotnom kapacitetu.
"U mnogim institucijama gdje treba 500 ljudi, radi njih 1500, dok za normalno funkcionisanje Muzeja treba oko 130 ljudi, a radi ih 60-ak", rekao je tada Busuladžić.
Val nezadovoljstva ubrzo je zaboravljen, a nekoliko mjeseci kasnije, u maju 2013. godine, obilježen je prvi Dan muzeja... bez Muzeja. Više od 30.000 muzeja širom svijeta otvorilo je svoja vrata kako bi obilježili 18. maj, ali ne i Zemaljski muzej BiH. Da Muzej ne bi ostao potpuno zaboravljen, u znak podrške radnicima organizovana je donatorska akcija u kojoj je sakupljeno svega 70 KM.
U junu iste godine Centri civilnih inicijativa objavili su podatke o budžetu Bosne i Hercegovine za 2011. godinu. Tada je državni budžet iznosio 11,7 milijardi KM, na plate i naknade zaposlenih u javnom sektoru potrošeno je 3,3 milijarde KM, a na materijal i usluge potrebne za rad javnog sektora izdvojeno se dodatnih 2,1 milijarda KM.
Za rad Muzeja potrebno je samo 1,4 miliona KM.
Godinu dana nakon zatvaranja Zemaljskog, na kapiju su spuštene ruže, a na stepenicama su upaljene svijeće. Simbolika tog čina ni ovoga puta vjerovatno nije bila jasna onima sa početka teksta. U to vrijeme Muzej se za svoja prava borio u sudskom procesu, kao dijete koje uporno traži roditelje tj. osnivača koji će ga napokon početi finansirati.
U isto vrijeme, Vlada FBiH je imenovala Radnu grupu čiji je zadatak bio da sačini nacrt zakona kojim bi jedan dio sedam bh. institucija kulture bio prebačen na federalni nivo, dok bi osnivačka prava nad Zemaljskim muzejom preuzela država. U prva dva sastanka Radne grupe konkretno nije dogovoreno.
Nekolio dana kasnije, potpredsjednik Federacije Mirsad Kebo Muzeju je uručio skromnu donaciju od 10.000 konvertibilnih maraka. Mjesec dana poslije Zemaljski je ostao i bez vode zahvaljujući propadanju vodovodne infrastrukture.
U decembru 2013. godine država je nakratko pokazala da se Muzej i dalje nalazi na dnevnom redu odobrivši 285.000 KM za njegovu sanaciju, tj. za građevinske radove radi ojačavanja kapaciteta zgrade. Početkom 2014. godine seriji donacija pridružila se i Općina Centar uručivši 20.000 KM.
U to vrijeme vršili su se radovi na vodovodnim cijevima zbog kojih je nekoliko mjeseci ranije u zgradi nestalo vode. Radnici Muzeja i pored donacija, zbog kojih su i više nego zahvalni, poručuju da Muzeju treba sistemsko finansiranje i osnivač.
Federalni ministar kulture i sporta Salmir Kaplan u aprilu 2014. najavljuje otvaranje Muzeja koje bi trebalo uslijediti krajem godine. Također, u medijski prostor izlaze informacije o suštinskom neslaganju između direktora Busuladžića i čelništva Federacije koja tada tvrdi da je obezbijeđeno više od 300.000 KM za početak rada.
Nedugo zatim slijedi imenovanje Upravnog odbora Zemaljskog muzeja koje bi trebalo ubrzati donošenje rješenja, a među kojima je i odabir novog direktora. Aktuelni direktor je podržao potez, ali je izrazio i dozu sumnje u pozitivan ishod. Također, Busuladžić iskazuje sumnju u postojanje spomenutog Vladinog novca u visini od 300.000 KM kao i 120.000 KM koje je navodno obezbijedio Kanton.
Član Upravnog odbora Jakob Finci u junu izlazi sa informacijom o kršenju zakona u Zemaljskom muzeju, a samo zatvaranje institucije naziva bespravnim potezom. Također, Finci tvrdi da novca za Muzej ima.
Ubrzo nakon toga u palatu Muzeja ulaze istražioci Tužilaštva BiH kako bi izvršili izuzimanje i pregled dokumentacije o poslovanju ove institucije i izvršiti uvid u stanje eksponata. Direktor pozdravlja potez i poziva istražioce da ispitaju situaciju kako bi se konačno pronašao krivac za stanje Muzeja.
U mjesecu augustu ministar Kaplan prestaje govoriti o otvaranju Muzeja do kraja godine, ali događaj konačnog otvaranja vrata ipak naziva dokazom pravne države. U igri je opet famoznih 300.000 konvertibilnih maraka za Muzej.
U septembru u Muzej upadaju divljaci koji uništavaju dijelove botaničke bašte. Dolazi kraj godine – Muzej nije otvoren, a svađa na relaciji Vlada – direktor još uvijek traje.
Ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović početkom 2015. godine tvrdi da je Muzej doslovno odbio novac koji je pripremljen u ranijem periodu, dok Zemaljski sa Busuladžićem na čelu poručuje da je država sa 850.000 KM sumu za Muzej pretvorila u teoretskih 350.000 KM sa kojima se obmanjuje javnost. Naime, novac se daje za projekte, ali za plate radnika nema ni feninga.
Dolazak nove vlasti pokazuje i promjenu pristupa problemu Muzeja, a sve potvrđuje i direktor Institucije. Ministarstvo civilnih poslova je u prvim mjesecima vlasti bila u stalnom kontaktu s Vladom KS, s općinama grada Sarajeva, gradonačelnikom Sarajeva, kao i s ministarstvima obrazovanja i kulture na nivou FBiH.
U augustu ministar Adil Osmanović najavljuje otvorenje sredinom septembra. Počinje podizanje svijesti javnosti kroz kampanju "Ja sam Muzej".
Danas, 1.076 dana nakon zatvaranja Zemaljskog muzeja, nakon 20 godina nemara, nezainteresovanosti, nepoštovanja i bahatosti, Zemaljski muzej će pokušati nastaviti svoj rad. Otvorenju, koje se bestidno naziva "svečanim“, prisustvovat će i oni koji se i dalje ne razumiju u veličinu i značaj vjerovatno najljepše palate kulture u Bosni i Hercegovini.
To je dovoljan razlog za oprez.
Jeff Bezos demantovao glasine o vjenčanju s Lauren Sanchez: Cijela priča potpuna je laž
Lalatović: Nije ni Feđa Dudić Miloš Obilić, zamislite da sam ja ovo uradio u Sarajevu
