Ines Mrenica: U procesu vajanja najskuplje je vrijeme, ali ste sretni jer stvarate novu vrijednost
Kako je rekla tokom razgovora za Klix.ba, uglavnom je posvećena izradi malih tačkastih lončića koje posebno voli ukrašavati nakon okončanja procesa vajanja. Govori i to kako je u jednom ovakvom hobiju najskuplje zapravo vrijeme i da je potrebno puno strpljenja kako bi se usavršila ova vještina.
Kada smo upitali Ines Mrenicu kako je ušla u svijet handmade lončarstva, ona je kazala kako je slično pitanje nedavno postavila profesoru hemije, konsultantu na dokumentarnom serijalu koji radi, o tome kako su hemičari otkrivali elemente, pojave i reakcije. On je kazao da je riječ uglavnom o pukoj slučajnosti.
"Moja priča je potpuno nezanimljiva. Kupila sam spravicu za glinu koja nalikuje na mašinu za pravljenje rezanaca i nekoliko paketića polimerne gline. Kćerka je imala problem s koncentracijom u školi i vajanje je trebalo da pomaže u treniranju pažnje. Sjele smo za kuhinjski sto, kćerka je brzo odustala, a ja sam ostala sjediti mjesecima, potpuno opčinjena novootkrivenom sposobnošću da izvajam sve što vidim ili zamislim", odgovara na samom početku Ines Mrenica na pitanje kako je ušla u svijet handmade lončarstva.
U radnionici ostaje i do nekoliko sati
Glina je, prema njenim riječima, uglavnom jeftina, ali ističe kako ona za svoje kreacije koristi najkvalitetniju tzv. fimo masu za modeliranje, koju prati i određena cijena. Kako kaže, ne pomaže joj ni to što radi minijature.
"Da radim modeliranje u standarnim veličinama, trebalo bi mi puno više materijala i utrošene električne energije, jer se keramika peče na visokim temperaturama u za to specijaliziranim pećima. Najskuplje je vrijeme koje morate uložiti u vajanje. Kada počnem modeliranje, nikada u svojoj maloj radionici ne ostanem manje od nekoliko sati. To je vrijeme koje inače koristim za druge profesionalne angažmane", govori ona.
"Anna Little Pottery" je naziv brenda u okviru kojeg Ines Mrenica kreira svoje minijaturne figurice od gline. Ines pojašnjava kako je ime ovog brenda ispirisano upravo njenom devetogodišnjom kćerkom Anom, s kojom je i ušla u svijet vajanja.
"Ana je ime moje devetogodišnje djevojčice. Zanimljivo je što se njen pradjed na Visu bavio lončarstvom i što u staroj kamenoj kući i danas postoji posuđe koje je izrađivao. Zahvaljujući druženju s kćeri, otkrila sam dio vlastite osobnosti za koji nisam znala da postoji. Ta priča je zapravo dobra predbiografija malog brenda na kojem radimo, a moj je posao da izmišljam priče. 'Ana Little Pottery' ima prepoznatljive karakteristične tačkice. To je način na koji dijete u meni percipira svijet. Pjegavo je, zaneseno i u trenutku će izmisliti neku priču", objašnjava Mrenica kako je dala ime svom brendu.
Radila bi besplatno ono što voli i ono što je ispunjava
Kada ulazi u svoju radionicu, ispred Ines se nađe nedefinirana masa gline koju treba obraditi. Iako naglašava kako obično uđe s nekim planom šta raditi, trenutak ovu umjetnicu vrlo često odnese u potpuno drugom smjeru.
"Modeliranje je vrlo kompleksan proces u kojem se služite špahtlama i iglama za rad na keramici, koje nalikuju pletaćim iglama. Prljavi ste do laktova, svađate se s geometrijom i statikom, ručkice i ostali sitni detalji dovode vas do ludila, a ograničeni ste i vremenom, jer se glina suši i postaje sve manje podatna. To su za moje članove porodice dosta neobični prizori jer se nerijetko nađem sa špahtlom i iglama u ustima, a balkanski mentaliet iz mene izbaci i neku pogrdnu riječ kada mi ne ide", kroz smijeh pojašnjava.
Ona govori da nakon modeliranja slijedi pečenje i sušenje koje traje 24 sata, ovisno o tome s kojom vrstom gline radi. Nakon sušenja i pečenja slijedi bojenje i iscrtavanje posebnom farbom za keramiku. Ona kaže i to da kada je potpuno zadovoljna napravljenim, keramičku figuru prelakira da bi sačuvala boju i kako bi joj produžila vijek trajanja. ističe da radi bez kalupa i da je svaka figura unikatna, jer svakoj pripada drugi trenutak imaginacije i nadahnuća.
"Imam skoro 20 godina radnog staža i posao nikada nisam radila vodeći se novcem. Zapravo, televizijske autorske emisije koje sam radila i neke dokumentarne filmove ponovo bih radila bez plate i honorara. Mislim da je najveći uspjeh u životu raditi posao koji toliko volite da biste ga radili samo zato što mislite da njime stvarate neku novu vrijednost. Mada ne želim reći da novac nije bitan. Jeste. Jako. Nedavno sam čitala neke ekonomske analize prema kojima je ustanovljeno da 50 posto svjetskog tržišta počiva na prodavanju priča. Tu valjda neko računa i dosadne Instagram storyje. Novac obično dođe kao posljedica ispravnog razmišljanja, uz malo sreće. Nakon toliko godina medija, napisanih riječi u vidu scenarija i svega što je zapravo neopipljiva fizika, u situaciji sam preoblikovati komad nečega tako realnog i materijaliziranog. Turistička sezona je u jeku, reći ću vam samo da ne moram pisati reklame i ostala čudesa, barem do iduće godine", kaže Mrenica.
Ona nam je tokom razgovora otkrila da se od keramike može dobro živjeti, čak i ležernije u odnosu na neke "ozbiljne" poslove gdje sjedite od devet do pet i gdje buljite u itison iz 80-ih te gdje vas neko uvjerava da ste poslovan čovjek. Ines Mrenica kategorično ističe da su svi siti industrije i konfekcije te da je handmade nova religija potrošača i globalnog konzumerizma.
"Najesen bih trebala dovršiti snimanje dokumentarnog serijala za koji sam napisala scenarij pod nazivom 'Četiri elementa i plavokosa'. Filmovi nastaju u produkciji kuće 'Project 6' iz Zagreba. Radi se o dokumentarnom serijalu o četiri elementa od kojih je po starom vjerovanju satkan svijet. Sastoji se od četiri epizode: Voda, Vatra, Zemlja i Zrak. Pišem scenarij i za igranu seriju, neki triler čija se radnja odvija u Motovunu. U međuvremenu, sve što mi nedostaje, mogu sebi izvajati. Preda mnom je dug odmor na Visu i planovi mi se svode na onoliko koliko mi pogled u horizont dobaci preko nožnih prstiju", zaključuje Ines Mrenica, poznato TV lice i odnedavno i unikatna vajarica.
Nije baš sve crno: Zmajevi osigurali mjesto u trećem šeširu na žrijebu kvalifikacija za SP
