Irfan Horozović: Glupost i ludost su moćne sestre, ali očekujem pobjedu života
U intervjuu za Klix.ba Irfan Horozović govorio je o čitanju i pisanju, sinergiji to dvoje, bosanskohercegovačkoj aktuelnosti, kako životnoj, tako i književnoj...
Na početku nam kaže da voli govoriti o čitanju i onim iskustvima koje čitanje donosi.
"Čitanje je suptilna stvar, jednu te istu knjigu čitaju dva čitača i oni nisu pročitali istu knjigu. Čitalac je onaj u kome se knjiga oblikuje na pravi način. Drugo je to, kako se ona interperetira, kako o njoj govori kritika, profesori... Čitanje je važna stvar i za pisce, oni oblikuju svoj pogled prije svega na književnost kroz čitanje, koje sihronizirano s pisanjem stvara jedan reljef koji je produkt pisanja", pojašnjava nam veliki pisac.
Pisac prvo isčitava svoju okolinu, ulicu i svoj grad. Horozović kaže, kad to čitaš na pravi način tad prodireš u život kakav je nekad bio.
"Čitaš ono šta se dešavalo nekad ili ono što se dešava sad u nekoj našoj sapunici turskog ili južnoameričkog tipa. Svaki čovjek koji voli čitati vrlo brzo otkrije neke pisce koji su njegovi, za razliku od onih koji mu nisu zanimljivi. Isto je i s ljudima. Na taj način pisac prepoznaje i samog sebe i tom spoznajom dolazi do jednog svijeta kojeg bi on htio pokazati", kaže Horozović.
On je pisao o raznim stvarima, i kaže kako mu vrijeme nije bitno. Radnje nekih njegovih knjiga smještene su u vrijeme prije osam stotina godina...
"Problem je uvijek ljudski i uvijek se dešavaju stvari koje su bitne ljudima. Ponekad se može kazati nešto više o granicama koje čovjek ne doživljava na način kakve su one zaista. Čim kažemo tu riječ mislimo na neku od ovih granice kojima smo danas okruženi, bile one metafore ili one koje su među ljudima, čak i narodima", priča Irfan Horozović.
Bez obzira koliko pisac može da piše s distance, o nekim drugim vremenima, kad u njegovoj blizini krenu da se dešavaju velike stvari, onda one moraju pisca da okupiraju. Tako je i Horozović u teškim vremenima za ovu zemlju pisao drugačije nego ranije. Kraća forma, direktne poruke...
"Nije razlog bio u tome što sam ja to izabrao, jer nisam sjedio na vrhu Himalaja i razmišljao o tome. Nego sam bio optočen tom pričom, našao sam se preko noći u središtu. Za mene je to bilo prije svega iskušenje stila, kako sada to sve kazati. Dogodilo se to da u tim pričama ima manje riječi, da svaka riječ ima veće opterećenje, a pojavila se i šutnja u pripovjedanju, pojavila se stanka, pauza, čak bjelina kao dio onog što je priča", priča o pričama Horozović.
Te su priče objavljene u knjigama "Prognani grad" i "Bosanski Palimpsest", a naslovi već govore o kakvim dijelima je riječ. Dosta razmišlja o trenutnoj situaciji, svakodnevnici, pričama kojima je svaki naš čovjek okružen...
"Kod nas postoje lažni izrazi kojima se ljudi ponose i ja to ne govorim na direktan način, ali stalno se bavim time. Recimo 'inicijalna kapisla', 'svjetla budućnost', 'živa istina', do onih antičkih 'jabuka razdora", kazao je.
Kaže i kako prati savremenu bh. književnost, kako tu primjećuje napredak na dramskom i proznom polju, a posebno poetskom, gdje je uvijek i bilo prostora.
"Moja ocjena svega toga je dobra, ali slika je narušena nedostatkom glasila, nedostatkom mogućnosti objavljivanja. Knjige se objavljuju na samozatajan način i dijele među prijateljima skoro pa tajno. To je s jedne strane lijepo, ali opet tužno. Tužno je da u zemlji nema jedan ozbiljan časopis koji bi ukazao na neke problem u širem smislu, pa i književne. Posljednji takav u Sarajevu je bio Odjek", kazao je.
Pitali smo ga kako čovjek s toliko ljudskog, intelektualnog i književnog iskustva vidi period koji je ispred nas, ispred ove zemlje...
"Očekujem jednu preobrazbu. Iako je glupost moćna, kao i njena sestra ludost, očekujem da će život ipak pobijediti. Život u elementarnom smislu, u radu, u ljubavi... I da će se dogoditi neke stvari koje će sve pokrenuti nabolje. To očekujem, zapravo se nadam i želim to i vjerujem da će život pobijediti. Inače, ako on ne pobijedi, vraćamo se u robovlasničko društvo, ono najcrnje", kazao nam je na kraju veliki književnik Irfan Horozović.
Horozović je u Mostaru boravio na poziv Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta "Džemal Bijedić", gdje je održao predavanje studentima i jedno književno veče.
