Ismar Mujezinović: Kod djece izbjeglica sam kroz umjetnost gradio individualnost

Ovim radovima jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih slikara Ismar Mujezinović predstavio je radove svojih učenika i učenica, bh. izbjeglica u Ljubljani.

Kako je kazao u druženju s novinarima, Mujezinović je ovom izložbom želio od zaborava spasiti radove izbjegličke djece iz BiH u Ljubljani i skrenuti pažnju na izbjegličku djecu danas.

Tokom posljednjeg rata u BiH Ismar Mujezinović, Vjekoslav Andree, Marina Andree i Josip Osti vodili su likovnu, muzičku, filmsku i literarnu sekciju namijenjenu djeci, bosanskohercegovačkim ratnim izbjeglicama u Ljubljani. Namjera je bila da se djeca zabave i djelimično distanciraju od izbjegličke svakodnevnice.

"Rekli su mi: 'Djeca trebaju da se zabavljaju, da zaborave rat', a ja sam im rekao: 'Djeca trebaju da se upišu u školu, da idu na fakultet. Kada negdje u inostranstvo dođete morate biti barem 20 ili 30 posto bolji od domaćina da bi te prihvatili. Stoga je moja ideja bila da im pomognem. Dvadesetak djece od osam do 14 godina radilo je u prostoru koji smo dobili za likovnu sekciju starijih ljudi", prisjetio se Mujezinović.

Djeci su, osim igre uz crtanje, pružali i znanje, kako bi kasnije lakše upisali srednje škole i fakultete ukoliko izbor bude vezan za umjetničke i njima srodne oblasti. Danas su mnoga od te djece sa diplomama dizajna, arhitekture, građevine...

Na pitanje čemu ga je ovo iskustvo naučilo, Mujezinović je odgovorio: "Govorili su da djeci trebate pristupiti kroz igru, ali ja sam shvatio da treba biti direktan jer na taj način od rane dobi gradite individualnost i izbjegnete prihvatanje šablona. Danas živimo u vrijeme šablona, gdje sve isto i dosadno, svi ljudi, sve pjesme, ljudi, kad dođete na plažu vidite pet žena sa istim orlom na stražnjici, jednostavno život postaje zamoran i dosadan".