Izložba je inspirisana radovima Timura Stroila i fotografije su plod njihove saradnje. Koji su tabui vremena u kojem živimo? Prikaz svakodnevnice provučene kroz filter aplikacije koje je prenose u virtuelni svijet, a u kojem sve više boravimo i dizajniramo vlastite identitete, svakako je jedan od onih o kojem se ne progovara mnogo, naročito kroz umjetnost.
Prešutno, igrajući uloge u prostoru koji se nametnuo kao nova stvarnost, oblikujemo istinu o sebi. Profili na društvenim mrežama su pomno osmišljeni tiramoli, a rublje koje o njega kačimo je kuratorska selekcija motiva kojom se utječe na ono što želimo da drugi o nama znaju i misle. Da li nas hiperestetizacija stvarnosti i nas samih oslobađa ili čini zarobljenima? Udaljava li nas od realnog života i pruza li osjećaj prividne kontrole ili nam omogućava da bolje ispoljimo svoj unutrašnji svijet?
Autorica izložbe Vanja Lisac ne nudi odgovore na ta, kao ni brojna druga pitanja koja se nameću na ovu temu, vec potiče na promišljanje o njoj. Svojim specifičnim fotografskim izrazom zabilježila je set portreta. Obrađene na način da djeluju nadrealno, fotografije dodatno naglašavaju potencijal fabriciranja i veliki prostor za manipulaciju dojmom.
Ipak, one prikazuju stvarne ljude koji su autorici pozirali za ovu prigodu. Koliko god izgledali poput fiktivnih likova, njihova fizonomija lica, kao i specifični detalji koje čovjek primjeti kada se bolje zagleda, razotkrivaju ljudskost, ali i različitost karaktera. Za pretpostaviti je da, nakon toliko intervencija u fotografiiji, osoba na njoj gubi identitet. Medjutim, Lisac je, naprotiv, postigla suprotan efekt, naglasivši njihove specifičnosti i prikazujući i ih dublje nego što bi se vidjelo iz klasičnog pristupa izradi portretne fotografije.
Fotografije su nastale iz inspiracije tokom snimanja za recentni umjetnički concept "Baltazar District" likovnog umjetnika Timura Stroila u sklopu kojeg je autor tehnikom oslikavanja minijaturnih platna na intrigantan način obradio temu života stanovnika sarajevske mahale. Riječ je o živoposinim prikazima pojedinaca "zatečenih" iza kućne zavjese illi na prozorskom kapku.
Na ovaj način prikazana, mahala je zapravo antipod društvenim mrezama. Likovni portreti stanovnika otkrivaju i njihovu tugu, čežnju, prevare i intrige. Međutim, fragmenti tih života naslućuju se iz njihovih izraza lica i položaja tijela, što ostavlja puno prostora osobnom dojmu. Tako se Lisac I Stroil, ne samo stilski, već i tematski nadopunjuju. Fotografije su uradjene apliciranjem 3D materijala na fotografije isprintane na canvas.
Za šminkanje bili su zaduženi Maja Talović, Ado Karišik i Adi Hasić. Frizure su radili Ensar Dervišbegović i Ado Karišik. Modeli su bili Džejla Mahmutović, Denin Balta, Mak Pekušić, Amila Berbić, Mirza Odobašić, Ana Pekez. Styling su radile Aleksandra Lovrić i Barbara Stroll.
