Ovaj renomirani festival imao je poseban program fokusiran na kinematografije zemalja bivše Jugoslavije, i to iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije i BiH.
Nagrađivana režiserka Žbanić je prilikom preuzimanja nagrade zahvalila organizatorima koji "podižu svijet o nepravednom tretmanu žena u kinematografiji".
U svom govoru osudila je "fašističko prikazivanje žena na ekranu".
"Kad odem u kino ne zanima me da li je film snimila žena ili muškarac dokle god mi on priča priče i nudi mi prizore koji osvjetljavaju moje postojanje, te likove s kojima se mogu identifikovati, kao i šale kojima se smijem", kazala je naša proslavljena filmska umjetnica.
"Nažalost, nema puno filmova koji to uspiju, a neki me čak i vrijeđaju, pokazujući starinske, a ponekad i fašističke slike o ženama s kojima se ne mogu identifikovati, a pogotovo im se smijati. Novac u oblasti snimanja filmova distribuišu uglavnom muškarci. Američka studija pokazuje da u tome učestvuje samo devet posto žena kojima je dozvoljeno da kažu svoje priče, iako polovinu publike u kinima čine upravo one. Mi nismo sretne onim što nam se nudi", dodala je Žbanić.
Jasmila je kazala kako bismo trebali uvažiti ono što je predložila Jane Campion, a to je da se uvede pravilo kojim bi 50 posto filmova producirale žene.
"Korištenjem javnog novca to bi bilo moguće. Kultura bi se odmah promijenila. To se može učiniti", kazala je bh. režiserka.
Objasnila je i da je Campion, novozelandska režiserka, dala savjet mladim ženama koje se bave stvaranjem filmova, a on glasi: "Nemojte izigravati damu. Nemojte se samosažaljevati. Samo radite svoj posao i pustite da se neko drugi bavi politikom".
Međutim, Žbanić se ne slaže sa svim zahtjevima Campion.
"Ne znam ko je nadležan da se u vaše ime bavi politikom. Pravo dan nas zastupa ne bismo trebale dati svojim muževima ili očevima", dodala je. "Glavni dio posla je još uvijek na nama. Trebamo ga obavljati s ljubavlju i dostojanstvom, a ne s osjećajem samosažaljenja. Trebamo zahtijevati promjene u načinu na koji se žene prikazuju u filmovima, zahtijevati prava da dijelimo s drugima priče koje mi želimo, strastvene potrebe, fantazije, šale kojima se možemo smijati jer trenutna situacija uopšte nije smiješna".
