Jasna Diklić: Sarajevska umjetnost je na izazov smrti odgovorila postojanjem, a ne šutnjom
Interes za glumu i teatar gaji još od djetinjstva kada je prvi put stala na pozorišne daske. Kako pojašnjava za Klix.ba odrastanje u pozorišnom svijetu kasnije je odredilo njen životni poziv kojem je ostala vjerna sve ove godine.
"Moja majka je bila glumica koja je radila u Pozorištu lutaka, pa sam praktički uz nju i odrasla u pozorištu. Moj prvi angažman je bio u Banjalučkom narodnom pozorištu 1969. godine, ali sam se ubrzo nakon toga vratila na scenu Malog pozorišta odnosno današnjeg Kamernog teatra 55 ", kazala je.
"Najveće zadovoljstvo je aplauz publike"
Domaća javnost Jasnu najviše pamti po ulogama u filmovima "Nebo iznad krajolika", "Dobro uštimani mrtvaci", "Vatrogasac", "Remake", "Savršeni krug" kao i televizijskim serijama "Crna hronika", "Sarajevske priče" i "Viza za budućnost".
Na sceni Kamernog teatra odigrala je niz uloga u predstavama poput "Brisani put", "Plava Jevrejka", "Zagrljenici", "Lutkino bespuće", a kroz bogatu glumačku karijeru ostvarila je i značajne uloge u SARTR-u. Za mnoga glumačka ostvarenja Diklić je osvojila nekoliko nagrada među kojima se izdvaja nagrada iz 1997. godine kada je proglašena Ženom godine u umjetnosti BiH, Nagrada za najbolju glumicu Pozorišne-Kazališne igre Jajce iz 2022. godine i Nagrada Zlatni lovorov vijenac 59. MESS-a.
Govoreći o značaju ovih priznanja Diklić tvrdi: "Nagrade su potvrda rada i poticaj, ali je ipak najveće zadovoljstvo aplauz publike, jer mi zbog njih postojimo, šta bismo bez publike".
Na sceni Kamernog teatra 55 ona se zadržala sve do penzije nakon koje je nastavila pratiti predstave i nove aktere na domaćoj glumačkoj sceni.
"Davno sam otišla u penziju i nemam uvid u teatarska dešavanja, ali uvijek rado gledam predstave i kroz to vidim da stasavaju mladi, talentovani glumci što me posebno raduje", tvrdi Diklić.
"Rad s mladima je moja misija i vizija"
Najveći potencijal ova bh. glumica vidi u mladim ljudima i upravo to je za nju bio motiv da osnuje Juventafest kroz koji je predstavljeno teatarsko stvaralaštvo mladih i edukovanje srednjoškolaca iz oblasti teatarske umjetnosti.
"Juventafest je prilika da se kroz dramsko stvaralaštvo razvija mašta, inventivnost, inteligencija, a prije svega empatija i sposobnost da se razumiju drugi i drugačiji. U saradnji i druženju razvija se vještina dijaloga, zastupanje sopstvenog mišljenja i uvažavanje tuđeg, kao i spremnost na kompromise, solidarnost i samopouzdanje. Kreativnost izaziva promjene, osnažuje mladog čovjeka, priprema ga za aktivnog učesnika u oblikovanju života i doprinosi kulturi dijaloga. Smatram da je rad s mladim ljudima moja misija i vizija", poručila je.
Kao i većina njenih kolega Jasna je teatarskom stvaralaštvu ostala vjerna i u ratnom periodu. Govoreći o glumačkim ulogama u tim godinama, ona pojašnjava da se tada umjetnost stvarala kroz novi i drugačiji život.
"Ljudi iz teatra, moji prijatelji i kolege su se tih ratnih godina zatekli u jednoj iracionalnoj barbarskoj presudi, koja je pretpostavljala potpuno uništenje jednog grada i njegovih građana. Ipak, mi smo odgovorili na najbolji način, ne očajem, ne rezignacijom, nego kreativnošću. Umjesto onoga što su uništivači očekivali, događalo se suprotno, oni razaraju, a u tim ruševinama se stvara umjetnost kroz novi i drugačiji život. Uče se uloge, pišu tekstovi, publika dolazi u teatar, stvara se nova rafinirana svijest samopoštovanja i dostojanstva", tvrdi ona.
"Teatar je u ratu bio ljekovit"
Diklić naglašava da je ponosna što je to njen grad, što su se njeni prijatelji i kolege s takvom situacijom odnosili na način da su na izazov smrti odgovorili životom i postojanjem, govorom, a ne šutnjom.
"To je bio otpor koji je došao vrlo svjesno. Bio je to ujedno i umjetnički otpor zlu, smrti i rađao se jedan referentan teatar sa predstavama koje su bile duboko ljudski otpor, a on se aktuelizirao kroz umjetnost. Umjetnost je u svojoj biti komunikacija, a svrha joj je da se ljudi približe i zato je teatar u ratu bio toliko ljekovit", kazala je Diklić.
Kroz njenu karijeru protežu se mnoge uloge, a za svaku od njih smatra da ima bitnu vrijednost. Tokom svog rada Diklić nije odbila niti jednu ulogu, otkazala niti jednu predstavu niti bila na bolovanju, a kao ključ svega izdvaja ljubav prema svom životnom pozivu.
"Moja posvećenost teatru i kontinuitetu bez zadrške je u odanosti pozivu. Rad sa meni dragim kolegama i posebno sa rediteljem Dinom Mustafićem je za mene najviše značajan", poručuje.
"Sarajevo je grad mojih sjećanja i uspomena"
Jasna često ističe posebnu vezu koju osjeća sa Sarajevom iz kojeg nikada nije trajno odlazila.
"U Sarajevo se isprepliću životi, historijske činjenice, periodi koji ostavljaju duboko utkane tradicijske i konačno, životne tokove. Na ovom našem tlu žive ljudi koji odišu uvijek nekim novim borbama za bolje sutra, čudna je ta nit koja ih povezuje. To je grad mog ishodišta, mojih sjećanja i uspomena", kazala je ona.
Diklić je istakla da sa svojim timom trenutno radi na organizaciji 13. po redu Juventafesta koji će biti realizovan u 2025. godini, a sarajevska publika je u narednom periodu može gledati u predstavama "Moj sin samo malo sporije hoda" u SARTR-u, kao i predstavama "Hasanaginica" i " Heda Gabler" u Narodnom pozorištu.
