Jason Moran uoči 19. Jazz Festa: Jazz dotiče ljude na način koji se ne može objasniti
Ovaj projekat je nastao prije četiri godine a za 2014. godinu zaslužio je nominaciju za nagradu Grammy u kategoriji najboljeg instrumentalnog jazz albuma.
Moran se na sceni pojavio krajem 90-ih godina nakon čega je uslijedio zvjezdani uspon. Magazin Rolling Stone proglasio ga je najprovokativnijim promišljateljem savremenog jazza, a dokazao se i kao konceptualni umjetnik. Na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu predstavljen je njegov rad Staged.
Jason Moran je dobitnik brojnih nagrada, uključujući i prestižnu nagradu “Genius” Fondacije MacArthur za izniman rad koja uključuje petogodišnju finansijsku potporu u iznosu do 500.000 američkih dolara.
Ekskluzivno za Klix.ba sa Jasonom Moranom je razgovarala Amra Toska.
Uspjeli ste povezati muziku i druge umjetnosti, te prošlost i sadašnjost. Ilustrativan primjer je vaš rad predstavljen na Venecijanskom bijenalu. Koja ideja stoji iza tog koncepta?
Proteklih deset godina sam sarađivao sa nekim od najboljih umjetnika današnjice. Od scenskih nastupa do videa, sve relacije su bile značajne za moj razvoj kao pripovjedača. U Veneciju me pozvao kustos Okwui Enwezor, a predstavio sam svoje prve multimedijalne instalacije pod nazivom STAGED, koje su posvećene prostorima koji su predstavljali dom mnogim velikim muzičarima i njihovoj muzici. Instalaciju čine dvije pozornice, replike onoga što je bilo jedinstveno u znamenitim klubovima The Savoy Ballroom u Harlemu i The Three Deuces u 52. ulici. Svaku od pozornica odlikuje arhitektonska posebnost što prema mom mišljenju pomaže u razumijevanju swing muzike i bebopa. Od velikog luka iz Savoya do sićušnog kuta iz The Three Deuces, muzika se mijenjala baš kao i arhitektura. Godinama sam se bavio muzikom koja se svirala u tim klubovima, a trenutno pručavam prostor i ljude koji su tada okruživali muzičare i muziku.
Čini se da projekat Fats Waller Dance Party prolazi kroz promjene od svog početka do danas, što između ostalog podrazumijeva i promjene u sastavu ansambla. Kako biste opisali razvojni proces ovog projekta?
Najbolji način na koji se muzika može promijeniti je njenim izvođenjem pred različitom publikom. Imate u publici one koji su spremni skočiti iz stolice kako bi zaplesali ali i one koji su potpuno fokusirani na mirno slušanje i sjede zakovani u stolice, a njihova reakcija zavisi od načina na koji sviramo, to je ono što čini suštinu promjene u muzici. Moj bend i ja zaista se trudimo uspostaviti vezu s publikom kako bismo odbacili predrasudu o tome da jazz muzičari nastupaju isključivo sa “cool jazz” stavom. Muzika Fatsa Wallera stvara vezu između prostora, svakog člana publike kao i svakog člana benda. Vjerovatno nećemo zvučati kao Fats Waller u originalu, ali ćemo nastojati prenijeti energiju od koje će publika zaboraviti sve brige.
Prema vašem mišljenju, kakvo mjesto zauzima jazz u muzičkoj industriji danas?
Jazz dotiče ljude na način koji se ne može objasniti. Jazz je apstraktan i predstavlja emocionalan oblik pripovijedanja. Ukoliko razumijemo jezik, nije nam teško pronaći slobodu unutar tog jezika. Diskografija je samo alat koji nam dozvoljava da podijelimo našu priču. Danas je većina industrije online. Već dugi niz decenija jazz nije sastavni dio popularne diskografske industrije. Davno su prošla vremena u kojim je jazz bio masovno popularna umjetnička forma. Dakle, jazz je za one koji ga sami otkrivaju, za radoznalog slušatelja, za avaturističku dušu koja od muzike ne očekuje jednostavne odgovore nego u njoj nalazi zajednička pitanja.
Šta predstavlja izazov u spajanju muzičkih žanrova sa drugim vrstama umjetnosti, a gdje se nalazi linija koja razdvaja umjetnost od umjetnog?
Različite vrste umjetnosti decenijama su kombinirane, od ritualnih plesova do opera, a načini njihovog izvođenja uvijek su međusobno sarađivali. Ja uživam u pokušaju spajanja i brisanja onog što ih razdvaja. Kada izvodim solo na klaviru sa nekim drugim klasičnim pijanistom, mi jednostavno sviramu muziku na klaviru i to je to. Kada sarađujem sa drugim umjetnikom i želimo na sceni razmijeniti mišljenja o globalnom zagrijavanju, ideja postaje veća od bine. Upravo to “prevazilaženje” vremena i prostora je ono čemu težim.
S obzirom da ste i sami predavač, gdje je prema vašem mišljenju početna tačka procesa učenja – u tradiciji ili savremenosti?
Početne tačke procesa učenja nosite od kuće. U ranom djetinstvu sam počeo shvatati ideje u vezi sa estetikom, kako u zvučnom tako i u vizuelnom smislu, učeći o predmetima i pločama koje su sam imao u kući. Od Bauhaus stolice do albuma Jamesa Browna. Kada posmatram mlade umjetnike današnjice poput Kendricka Lamara ili Death Gripsa, vidim umjetnike koji fuzijom stvaraju nešto potpuno novo. To je pravac u kojem se današnje promjene kreću, a čine ih umjetnici koji kritički posmatraju ono što ih okružuje i ulažu energiju u stvaranje nečeg novog, postavljajući time nova pitanja.
Kako biste najavili vaš koncert u Sarajevu?
Bit će to je zabava, prilika za opuštanje. Muzika Fatsa Wallera je na taj način pomogla ljudima u Americi u vrijeme Velike depresije. Pozivam ljude koji vole ples, ljude koji vole pokret. Mislim da muzika Fatsa Wallera i danas nastavlja uzbudljivo djelovati na ljude nudeći im priliku da na trenutak zaborave brige haotične svakodnevnice.
Ulaznice za koncert Fats Waller Dance Party možete kupiti ili rezervirati na www.jazzfest.ba.
Tarik Filipović pozirao s Penelope Cruz: Divna kolegica iskrenih očiju i istog takvog osmijeha
