Kako je Emir Hadžihafizbegović pokrenuo Kamerni teatar 55: Zaista smo napravili revoluciju
Kamerni teatar 55 prvo je eksperimentalno i avangardno pozorište u bivšoj Jugoslaviji koje je smješteno u Napretkovoj zgradi u Titovoj ulici, a koje svoja vrata nije zatvorilo ni tokom opsade Sarajeva. Hadžihafizbegović u ovoj ustanovi radi 19 godina, a priča nam kako su ga sve vrijeme prilično frustrirale mnoge stvari - od vizuelnog identiteta i prljavog prolaza koji vodi do ulaza u ovu pozorišnu kuću do dotrajalih instalacija.
"Znao sam da Kamerni teatar ima sjajan ansambl i predstave, ali ne mogu najbolje predstave pratiti smrdljivi klozeti, prljav prilaz i žohari po kancelarijama. Zbog toga sam prvo počeo raditi na vizuelnom identitetu. Sredili smo taj sramni prolaz i ulaz u Kamerni, sredili mokre čvorove, napravil novu svjetlosnu konstrukciju, promijenili stolice, sredili garderobu i glumački salon, renovirali galeriju, a blizu 700 kvadrata zidova pokrili smo fototapetama koje pričaju historiju Kamernog teatra 55. Želio sam stvoriti ambijent u kojem se osjećate kao da ste kod kuće i ponosan sam što sam u toj namjeni uspio", rekao nam je Hadžihafizbegović.
Njegovim dolaskom na čelo Kamernog teatra 55 uslijedila je i promjena u repertoarskoj politici pa su tako vrata ove pozorišne kuće otvorena mladim ljudima među kojima su Adnan Lugonić, Boris Lalić, Saša Peševski i Sabrina Begović-Ćorić i studentima među kojima su Nadine Mičić i Elma Juković.
"Otvorili smo vrata i studentskim predstavama, zašto da se ne prikazuju ovdje ako su zadovoljile kriterije profesionalnog teatra", poručio je dodajući kako je promjenom vizuelnog identiteta i repertoarske politike Kamerni teatar dobio i novu publiku.
Inicirao brojne projekte u Kamernom teatru 55
Prošle godine je Hadžihafizbegović pokrenuo "Malu školu glume" u sklopu koje su glumci Kamernog teatra 55 obučavali djecu bošnjačke i srpske nacionalnosti iz Srebrenice. Nastavak priče slijedi u vidu premijere predstave "Petar Pan" čiju režiju potpisuje banjalučki reditelj Goran Damjanac, a već su dogovorena gostovanja širom BiH.
"Napravili smo sjajnu priču sa školom glume u Srebrenici. To je tako dragocjena stvar, jer Srebrenica mora izaći iz kulta žrtve. Ja ne želim da djeca koja su rođena 20 godina nakon rata odrastaju pod stigmom zločina. Mi poštujemo 11. juli i obilježavamo ga, ali vrijeme je za neke nove priče", poručio je.
Među projektima koji su u proteklom periodu zaživjeli u Kamernom teatru 55 su i projekt audiodeskripcije, odnosno prilagodbe pozorišnih predstava slijepim i slabovidnim osobama, te live prijenos premijera i opera iz Metropolitan Opere u New Yorku.
"Zvučat će kao hvalospjev, ali mi svim ovim projektima zaista jesmo napravili revoluciju", rekao je.
Omaž Jurislavu Koreniću
U cilju promocije i stvaranja pozorišne umjetnosti Hadžihafizbegović je prije tri godine pokrenuo Dane Jurislava Korenića, festival posvećen jednom od najistaknutijih teatarskih reditelja 20. stoljeća na prostoru bivše Jugoslavije, koji je postavio temelje teatra u Bosni i Hercegovini i u Sarajevu.
"Ja sam mnogo govorio o tom volšebnom čovjeku koji je osnovao Kamerni teatar, Pozorište mladih i MESS i drago mu je da smo ga vratili na mjesto koje mu pripada. Festival Dani Jurislava Korenića je nešto posebno. Publika je treću godinu zaredom uživala u sjajnim predstavama iz BiH i regije, a osim toga imali smo i sjajan žiri. Dževad Karahasan ostavio je katedru u Austriji i došao na deset dana u Sarajevo kako bi predsjedavao žirijem, to je zaista velika čast", rekao je.
Naglasio je kako je Kamerni teatar 55 danas ono što je Jurislav Korenić imao na umu kada ga je osnovao davne 1955. godine.
"Duh i aura Jurislava Korenića šetaju kroz Kamerni teatar. Odgovorno tvrdim da su plemeniti odnos prema poslu, posvećenost, etika u teatru, o kojoj je pisao Stanislavski, metodologija rada i odnosi među ljudima potpuno isti kao u njegovo vrijeme. Čovjek mora vlastitim primjerom pokrenuti kolektiv koji će ga pratiti. Ja sam dvije godine radio i po 14 sati, radio sam poslove koje nisam trebao raditi, ali ništa mi nije bilo teško. Istina, inicirao sam sve, ali svi uposlenici su mi pomogli da Kamerni teatar 55 ponovo postane kulturološko mjesto u kojem vlada duh teatra sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Veliki posao uradili su Vesna Kenjić i Mirza Muzurović koji su donijeli jednu novu energiju. Atmosfera i kolektiv Kamernog teatra moj su najveći uspjeh i zaista sam ponosan na porodičnu atmosferu koja ovdje vlada", rekao je.
Govoreći o daljnjim planovima rekao nam je kako bi u narednom periodu želio više institucionalizirati Kamerni teatar 55 te osim u BiH igrati i izvan granica regije.
"Volio bih da u ovoj godini svi popravimo stanje duha, a u tom kontekstu je kultura veoma bitna. Kada govorim o kulturi ne mislim samo na teatar, film, književnost, umjetnost... već na kulturu kao opće mjesto našeg življenja, kulturu stanovanja, kulturu sjećanja, kulturu na ulici... Ljudi u kulturi trebaju naći kompenzaciju za stres koji dobiju dok gledaju vijesti", poručio je Hadžihafizbegović.
