Knjižni fond NUB-a BiH, čija je vrijednost neprocjenjiva, povod je za razgovor Agencije Fena s direktorom ove naučne i kulturne institucije Ismetom Ovčinom, koji se prisjetio i ratnih vremena i heroja spašavanja najvrednijih primjeraka fonda iz vatrenog pakla Vijećnice. Tada su srca mnogih Sarajlija i bh. građana "zastala" dok su zapaljeni komadići papira, takozvani "crni leptiri" pokrili nebo nad gradom i unepovrat odnijeli dio kulturne i naučne baštine.
Ovčina priču počinje prisjećanjem da je u Vijećnici prije granatiranja bilo smješteno nekoliko porodica djelatnika biblioteke, koje su bile prve izbjeglice u vlastitom gradu, jer su njihove kuće već tada bile razrušene. Oni su očevici stradanja zgrade Vijećnice zapaljene upravo zbog onoga što je u njoj bilo smješteno i što je kao institucija predstavljala.
"Razaranje Orijentalnog instituta u Sarajevu 15. maja 1992. godine za Biblioteku je značilo ozbiljno upozorenje da se to isto može i njoj dogoditi. Iako stihijski i nepovezano, zaštitu spomeničke građe svih vrsta, pa i fondova NUB-a BiH tada je poduzelo nekoliko grupa", ističe on.
Navodi da je jednu grupu vodila tadašnja direktorica Umjetničke galerije BiH Azra Begić. Ta grupa (Komisija) radila je na donošenju plana zaštite građe svih kulturnih institucija u ratnim uvjetima i pomogla da se spasi građa Biblioteke grada Sarajeva. Članica prve postavke te komisije Amra Rešidbegović je od također člana Komisije Nihada Čengića, a danas svjetski priznatog restauratora i konzervatora, zatražila da obiđe Vijećnicu i preporuči najsigurnija mjesta za zaštitu najvrednije građe.
"Ubrzo je na zaštićeno mjesto prenijela jedan, dok je drugi dio građe tokom požara 25. augusta prenio Duško Toholj. Zbirke rukopisa i rariteta su tako bile spašene od požara. Stari drveni sanduci napunjeni dokumentarnim bh. blagom su tokom i poslije rata u BiH prošli dugi podrumski put od Vijećnice, Bosanskog kulturnog centra (BKC), atomskog skloništa u naselju Ciglane, Jugoslavenske lutrije i zgrade redakcije časopisa "Odjek", do današnjeg magacina u kasarni Maršal Tito", naglašava Ovčina.
Drugu spasilačku grupu poznatu pod nazivom Kulturna brigada organizirao je i vodio glumac i reditelj Josip Pejaković. On je, podvlači Ovčina, uspio obezbijediti kamione za prijevoz knjiga i od požara spasiti dio građe "Bosniaca" njenim prenošenjem u BKC i atomsko sklonište Ciglane.
"Haotičnim ratnim putevima dijelovi građe iz zbirki Napredak i Prosvjeta dospjeli su do istoimenih obnovljenih prosvjetno-kulturnih društava. Ova građa je u NUBBiH bila pomno čuvana 43 godine, sve od 1949. godine kada je Narodnoj biblioteci Federalne BiH bila zvanično dodijeljena kao građa konfiskovana ukidanjem svih nacionalnih kulturnih i prosvjetnih društava muslimana, Hrvata i Srba - Gajret, Napredak i Prosvjeta. Možda to danas izgleda pravedno, pogotovo što je građa sačuvana. Ipak, način preuzimanja je bio neprimjeren kulturnim organizacijama, institucijama i djelatnicima", smatra direktor NUB-a BiH.
Mišljenja je da se može reći da su najvredniji primjerci i kolekcije rukopisa i rariteta - nepobitna svjedočanstva o državnom, kulturnom i posebno multikulturnom identitetu BiH, spašeni.
Ovčina podsjeća da je Nacionalna, tada Narodna i univerzitetska biblioteka BiH, u vrijeme početka rata imala više od dva miliona publikacija. Augusta 1992. u Vijećnici je izgorjelo 90 posto fonda, a spašeno svega 10 posto, iako je zahvaljujući depoima izvan Vijećnice taj procent spašenih publikacija nešto veći.
Ono što je najvažnije, podvukao je, sačuvane su najvrednije zbirke - rukopisa i rariteta. Da su i one izgorjele, ova biblioteka ne bi mogla obnašati funkciju nacionalne, odnosno državne biblioteke, koja po toj funkciji mora biti odraz egzistiranja i interesa svih građana zemlje od najstarijih vremena do danas, smatra direktor NUB-a. Tako je Biblioteka i prije i poslije požara ostala jedina biblioteka koja po vrijednosti tih fondova ispunjava ove uvjete.
Govoreći o najvrednijim primjercima uništenim u augustovskom plamenu, Ovčina ističe da za svaku, posebno nacionalnu biblioteku, periodične publikacije imaju posebnu važnost i vrijednost. NUBBiH je izgubio većinu te građe, a najveću štetu predstavlja gubitak stare periodike, koja se veoma teško može nadoknaditi.
"Nasreću, sačuvani su prvi bh. časopisi i novine iz 19. stoljeća - "Bosanski prijatelj" (Ivana Frane Jukića), "Bosanski vjestnik" (Ignacije Soprona, 1866.), "Sarajevski cvjetnik" (M. Šaćir Kurtćehajić) i drugi", kazao je on.
Predstavljajući današnji fond NUB-a BiH, Ovčina prvenstveno naglašava da ova biblioteka nije nasljednik, već je ona ta razrušena, obnovljena, cjelovita i nacionalna i univerzitetska biblioteka. Sve oblasti znanja su zastupljene u knjižnim fondovima Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH, a s obzirom na tešku finansijsku situaciju, fondovi su manji od željenog obima.
Za NUBBiH su svi dokumenti vrijedni, ali prema važećim svjetskim standardima najvrednija su najstarija, umjetnička i djela trajne sadržajne vrijednosti.
"NUBBiH u svojim specijalnim zbirkama posjeduje niz ovakvih djela, od inkunabula (knjiga štampanih do 1500. godine), bogato iluminiranih rukopisa od osmanskog perioda nadalje, rijetke primjerke djela koja svjedoče o kulturnoj i historijskoj opstojnosti Bosne, pa do arhiva Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka, Silvija Strahimira Kranjčevića, Jovana Kršića i Poljičke republike", naglasio je on.
U razgovoru Ismet Ovčina spominje i da je ova institucija, osim bogatog knjižnog fonda, od rata do 2010. godine bila i vjerni čuvar originalnih ulaznih vrata Vijećnice, shodno odluci Upravnog odbora NUB-a BiH nakon njihovog spašavanja iz plamena. Tada je vrata morala predati Gradskoj upravi i gradonačelniku Grada Sarajeva radi njihove ugradnje u obnovljenu Vijećnicu.
NUBBiH jedna je od sedam institucija kulture od državnog značaja kojima od rata do danas nije riješen pravni status, a time ni redovno finansiranje.
