Kako je predstava o genocidu u Srebrenici ogolila domet umjetničke slobode u Beogradu

"Pozitivnih reakcija ima iz Srbije, ali i ostatka regiona. Javljaju se pojedinci, kako službeno, tako i privatno. Mnogo građana želi vidjeti ovu predstavu, stalno pitaju kada će je, kako i gdje imati priliku pregledati. Problem je jasan – institucije šute. Dvije sedmice traju napadi i prijetnje, a institucije se odbijaju oglasiti. Očigledno je da slobode umjetničkog izražavanja u Srbiji nema, čim ovakvu predstavu moramo izvoditi uz prisustvo policije. A kada se takvo nešto desi, onda je jasno da u takvom društvu nema prostora za umjetničku slobodu", govori producentica predstave i izvršna direktorica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Izabela Kisić.

U julu 2019. izveden je uvodni performans u ovu predstavu, a već tada je nekoliko pojedinaca pokušalo sabotirati izvođenje i napasti glumce i reditelja. Sva veća beogradska pozorišta odbila su otvoriti vrata pozorišnom komadu srbijanskog reditelja Zlatka Pakovića, pokrivajući svoje "ne" vrlo banalnim razlozima.

"Predstava je važna jer otvara dijalog o prošlosti, a bez njega nema budućnosti društva. Ona otvara razgovor o odgovornosti za rat i zločine i mislim da je to od ključnog značaja za odnos Srbije sa svojim susjedima - sa zemljama u regionu s kojima je bila u sukobu devedesetih", govori Kisić.

Ova predstava je dokument ovog vremena, ali je istovremeno i alternativni narativ koji se ne može čuti nigdje drugo. Bez takvog narativa nema mogućnosti za ostvarivanje normalnog dijaloga.

"Predstava već mijenja situaciju u društvu. Ona preko umjetnosti govori o stvarnosti koja dolazi do šire publike, otvara brojna pitanja i pobuđuje razgovor. Mislim da je ova predstava već probudila nešto kod građana, čemu najviše svjedoče pozitivne reakcije i traženost", govori Kisić.

Komad koji u epicentar stavlja najvažnija moralna pitanja za društvo u Srbiji - Priznanje o genocidu

Autoru predstave ovo nije prvi put da se hvata u koštac sa temama koje izazivaju negativne reakcije pojedinaca. Već je ranije potpisao nekoliko pozorišnih predstava u kojima se bavi tematikama koje su izrazito značajne za različite zemlje regiona. U ovom pozorišnom komadu se bavi razotkrivanjem ideoloških, psiholoških i lukrativnih mehanizama koje su zločin genocida najprije omogućili, a sada ga poriču.

Ovo je ujedno i prva pozorišna predstava u Srbiji koja u epicentar stavlja jedno od najvažnijih moralnih pitanja za društvo te države, a to je priznanje da je u Srebrenici počinjen genocid.

"Malo je predstava koje su u Srbiji izazvale ovakve reakcije naroda. Naprimjer, sličan je haos napravila i premijera predstave o Svetom Savi prije tri decenije. Ovdje govorimo o temi koja je ključna da se razumije Srebrenica i odabere put kojim ćemo ići u budućnosti. Od osnivanja pozorišta ono služi kako bi se u njemu preispitivale ključne, bolne i traumatične stvari. Zato je važno govoriti i ovoj temi", govori reditelj Paković.

Osvrću se na pozitivne i negativne reakcije društva, ističu kako se cijela glumačka ekipa iznenađujuće dobro nosi sa pritiskom javnosti, pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da se prvi put susreću s ovakvim napadima.

Kisić i Paković kažu kako su odlučili pratiti samo pozitivne komentare i nastaviti dalje. Zbog umjetnosti, zbog potrebe da se kaže istina, ali i zbog ljudi do kojih ta istina tek treba pronaći put.