Reditelj Gradimir Gojer podsjetio je tom prilikom da je Jokanović bio najstariji glumac u bh. teatrima te je tog glumca nazvao "velikanom poezije življenja".
Ministar kulture i sporta Ivica Šarić naglasio je da je Jokanović bio izuzetan ne samo kao glumac nego i po svom znanju, te da je svaki razgovor s njim bio privilegija.
Glumac Izudin Bajrović kaže da je Jokanović u pozorište odlazio kao u hram, ocijenivši da je s Jokanovićem otišla i jedna epoha u teatru.
"Pozorište je bilo njegova vjera. Od pozorišta je uzimao samo ono dobro. A ono loše za njega je bilo nebitno", podvukao je Bajrović.
Dogradonačelnik Sarajeva Aljoša Čampara kazao je da će se, ako se čovjek pamti po djelu, o Vladi Jokanoviću još dugo govoriti.
Operni pjevač Dušan Bugarin, dugogodišnji Jokanovićev bliski prijatelj, osim osvrta na njihovo prijateljstvo i veliki gubitak, ocjenjuje da svi duguju veliko poštovanje prema Jokanoviću.
"Darovao si mi svoje prijateljstvo i ono će tu i ostati. Hvala ti, Vlado! Doviđenja, Vlado! I na kraju posljednji aplauz za tebe", ovim riječima Bugarin se oprostio s prijateljem koji će za njega uvijek biti tu.
Vlado Jokanović rođen je 1929. godine u Doboju.
Završio je Filozofski fakultet u Sarajevu. Ostvario je uloge u svim bosanskohercegovačkim pozorištima, a u Narodnom pozorištu Sarajevo bio je u angažmanu od 1957. godine.
Dobitnik je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, mnogobrojnih teatarskih nagrada i više puta proglašavan najboljim glumcem pozorišnih festivala.
Jokanovićev životni i profesionalni put ispunjen je nizom značajnih uloga, na scenama bh. pozorišta, filmu, u televizijskim i radijskim dramskim programima i poetskim recitalima.
