Kompozitor Jean Sibelius, Laponci s losovima te Djed Mraz s irvasima, skijaški skakač Mati Nykanen, tisuću jezera, Nokia, filmski redatelj Maki Kaurismaki, saune, Angry Birds, Mommins... neka su od imena i pojmova koje povezujemo s Finskom, ali nas je jako malo bilo u ovom dijelu svijeta. Ovo je jedna od onih zemalja u koju dolaziš s namjerom, a vrlo rijetko ili nikako kroz nju ne prolaziš onako usput.
Helsinki, grad od nešto manje od milion je jednostavno lijep! Naglasak je na jednostavno, jer je sjevernjačka racionalnost vidljiva na svakom koraku. Čisto je, logično planirano i ednako logično izgrađeno i, jako je hladno!
"Ovo je ništa! Dođi za par mjeseci! - govori Harri, kolega stand-up komičar, koji je neformalni domaćin svima nama koji smo tu na par dana završnice svjetskog natjecanja The Funniest Person in the World, čije će se finale održati u četvrtak na sjeveru Finske, u laponskom mjestu Levi. Tako je odlučio producent iz Los Angelesa te će tako i biti! Do tog dana, svi smo u Helsinkiju, prije za vrijeme i nakon velikog nastupa u Teattri Forumu.
Finska je nezavisna tačno 99 godina. Najveći dio svoje povijesti provela je kao teritorija s ljudima drugačijeg jezika unutar Švedske ili Rusije. I umjesto da su, poput nas južnjaka, sada ogromni nacionalisti koji mrze sve istočno i zapadno od sebe, ovo su ljudi koji vrlo trezveno govore o svojoj istoriji, a naročito sadašnjosti. Patriotizam je neupitan, ali je njihov nacionalizam blag i gotovo romantičan. Ne bježe od kontroverzi iz svoje prošlosti, a jako strastveno (koliko to jedan Finac može) govore o svojoj sadašnjosti. Oko budućnosti su dosta oprezni, pogotovu što su im prvi susjedi Rusija i baltičke zemlje.
Najgledaniji televizijski program u ovoj zemlji se događa upravo na Dan nezavisnosti, 6. decembra, kada predsjednik Finske i njegova pratnja satima primaju zaslužnike iz finskog društva, njih hiljade, i s njima se - rukuju. Taj program traje satima i pisca ovih redova, radoznalog da pogleda taj medijski fenomen, uspavalo je nakon nekoliko minuta!
Riba i povrće te ponešto divljači sa sjevera - to će vam reći da je finska hrana. Pije se jalovina, nešto kao rakija, i više vrsta votke: domaćih i onih prošvercanih iz Rusije. I naravno - pivo, kojeg u ponudi ima u stotinama varijanti. I sve to - ako imaš novaca! Sve je tu jako skupo, a za naše neskandinavske džepove i vrlo preskupo. Primjera radi dva hamburgera i dva piva su bez problema 40 eura, a nije nikakav problem natrčati na veliko točeno pivo od petnaestak eura. Jedna od razloga je i taj da se ograniči kupovina alkohola, jer je on prepoznat kao jedan od većih društvenih problema.
I drugih ima, ali iz perspektive naše svakodnevice ti problemi izgledaju smiješno mali. Ipak, Finci ih shvaćaju ozbiljno. Politička korektnost i građanska pristojnost socijalne države, ovdje još uvijek nisu ustuknuli pred populističkim inicijativama koje poput gljiva iskaču širom zapadnog svijeta. Izvještaji policije sa sinoćnjih demonstracija: desničarska parada neonacista - 150 ljudi koji su se u međuvremenu potukli među sobom, dok je zajedničko građansko-ljevičarsko-anarhističko okupljanje rezultiralo s deset puta više ljudi koji su mirno, ali glasno promarširali gradom.
I dok sam ih promatrao, smrzavajući se na nekih minus 7, među njima ugledah transparent SMRT FAŠIZMU, naravno da je uslijedilo moje SLOBODA NARODU! te okupljanje pomalo zbunjenih zemljaka. Rezultat - poziv na druženje na stand-up showu za "naše" u kulturnom centru Caisa u centru Helsinkija. Javite svojima neka svrate.
