Ocijenio je to u razgovoru za Fenu direktor Umjetničke galerije BiH Strajo Krsmanović, naglašavajući da je veliku zaslugu za to imao Centar za savremenu umjetnost SCCA koji je vodila Dunja Blažević, a podržavala Soroš fondacija. Tada je, smatra on, došlo do prave eksplozije te vrste likovne izražajnosti, a mladi bh. autori stekli su zavidnu afirmaciju u evropskim okvirima.
"Također, otvorene su i tri nove likovne akademije - u Banjoj Luci, Širokom Brijegu i Trebinju gdje su se afirmisale nove likovne ideje", naglasio je.
Govoreći o najznačajnijim događajima likovne umjetnosti koji su obilježili više od dvije decenije opstojnosti BiH, Krsmanović izdvaja izložbu radova velikog svjetskog umjetnika Janisa Kunnelisa u razorenoj Vijećnici, nazvavši to neprevaziđenim likovnim događajem ne samo u Sarajevu, nego i u evropskim razmjerama.
Dodaje da je tu bila također i izložba radova jednog od najznačajnijih predstavnika savremene umjetnosti Michelangela Pistoletta u Umjetničkoj galeriji BiH, potom Ede Murtića u razorenoj Vijećnici, Jagode Bujić "Carta canta" u gradskoj galeriji Collegium artisticum. Značajnim događajem u tom periodu ocijenio je i pokretanje Bijenala savremene umjetnosti D-0 ARK Underground u Titovom bunkeru u Konjicu.
Komentirajući trenutnu poziciju likovne scene te njen budući razvoj, Krsmanović je mišljenja da najveću prepreku razvoju kulture uopće, pa tako i likovne scene, predstavlja trezorsko poslovanje.
"Na taj način kultura je u potpunosti politizovana, novac je dat u ruke ministrima umjesto fondovima, i mi smo postali potpuni ovisnici od stranačkih volja i ministrovih znanja i afiniteta. Od ministara smo načinili najobičnije blagajnike, a kulturu u potpunosti isporučili u ruke politike. To nije dobro i to valja što prije mijenjati", stava je direktor Umjetničke galerije BiH.
Upravo hitna depolitizacija kulture primarna je smjernica, po Krsmanovićevom mišljenju, za unapređenje oblasti likovne umjetnosti u BiH, kao i njenu budućnost uopće.
Danas, 25 godina nakon što je BiH dobila nezavisnost, a sedam institucija kulture od državnog značaja izgubile pravni status, Krsmanović kao osoba koja vodi upravo jednu od njih - Umjetničku galeriju BiH, ne vjeruje da je cijena nezavisnosti trebala i morala biti gubljenje statusa tih institucija. Prije će, smatra on, biti da je u pitanju političko neznanje i nesposobnost da se problem riješi.
"A problem, na žalost, jeste politički i samo u toj ravni može biti riješen", podvukao je.
Iskreno ne vjeruje da će u skorijoj budućnosti taj problem trajno biti riješen, barem kada je u pitanju sudbina Zemaljskog muzeja BiH, Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH i Umjetničke galerije BiH.
"Problem je, kako rekoh, politički i u rangu je problema Ustava, presude Sejdić i Finci, izbora u Mostaru i slično. Postoje neki razgovori da se status četiri preostale institucije privremeno rješava na nižim nivoima vlasti i to bi koliko-toliko pomoglo da se krene s mrtve tačke", kazao je.
Za Krsmanovića je začuđujuće da takva pozicija pomenutih institucija ne nanosi onoliku štetu njihovom radu i razvoju koliko bi bilo za očekivati. Podvlači da su savjesni i samoprijegorni uposlenici Galerije uspjeli da je vrate u život, osposobe većinu njenih vitalnih funkcija te ona danas djeluje tako da za one koji ne znaju za njen problem on nije ni vidljiv.
"Dakako, živi se od danas do sutra, uvijek postoji strah da se neće prikupiti sredstva za plate i materijalne troškove, ali uz izuzetan angažman, to za sada funkcioniše. Najveći problem ipak ostaje neriješen. A to su sredstva za otkup novih radova. Galerija na žalost ne otkupljuje nove radove od umjetnika, a zbirku povremeno upotpunjujemo donacijama, što niti je dovoljno niti omogućava Galeriji da ispunjava svoju temeljnu funkciju", zaključio je Strajo Krsmanović u razgovoru za Fenu.
