KUD Vaso Jovanović iz Srebrenice njeguje zajedništvo, prkosi vremenu, politici i ekonomiji

Jedino okupljalište za mlade Srebreničane

Edin Ikanović, mladić kojeg smo zatekli u Srebrenici, kaže da mladi u tom gradu nemaju mnogo izbora, kao u drugim centrima, što itekako smatra jednim od nedostataka i problema.

"U Srebrenici nema većih kafića, niti bilo kakvih drugih aktivnost kojima bi mladi mogli da se bave. Ima jedan fudbalski klub i jedno kulturno-umjetničko društvo. Nema kina, pozorišta... To je u malim sredinama već zamrlo. U Bratuncu ima kino koje radi povremeno, ali mladima to više nije zanimljivo", objašnjava Ikanović, poručivši da je Vaso Jovanović jedina svijetla tačka za mlade.

KUD Vaso Jovanović ima blizu 90 aktivnih članova i podijeljeni su u nekoliko sekcija. Najmlađa sekcija okuplja članove od šest do devet godina. Najbrojnija sekcija okuplja nešto stariju djecu, od 10 do 14 godina, a prvi ansambl okuplja djecu iz srednjih škola. Od prošle godine aktivni su i takozvani veterani, odnosno djeca koja su zbog školovanja prekinula svoje aktivnosti pa se nakon školovanja ponovo vratila u svoj grad.

Društvo je prije rata okupljalo više od 200 članova podijeljenih u tri sekcije: muzičku, folklornu i dramsku. Učestvovali su na raznim festivalima na prostoru bivše Jugoslavije, ali i šire. Dramska sekcija je bila posebno značajna zato što je pred sami rat planirano osnivanje amaterskog pozorišta gdje bi članovi Kulturno-umjetničkog društva bili zasebna cjelina. No, rat je prekinuo te naume.

Dugogodišnja tradicija

Kulturno-umjetničko društvo Vaso Jovanović osnovano je 1946. godine. Prije Drugog svjetskog rata postojala su dva kulturno-umjetnička društva: Gajret je okupljao članove iz bošnjačkog naroda, a Prosvjeta članove srpske nacionalnosti. Poslije Drugog svjetskog rata došlo je do ujedinjenja ta dva kulturno-umjetnička društva. Postignut je dogovor i osnovano je jedinstveno kulturno-umjetničko društvo... Ono je djelovalo do početka rata 1992. godine u okviru Doma kulture, gdje se i danas nalaze prostorije tog društva.

Nermin Alivuković ističe da početkom rata kratko prestaje rad KUD Vaso Jovanović, da bi se uspostavom zaštićene zone Srebrenica momci i djevojke koji su bili tu ponovo okupili u okviru Kulturno-umjetničkog društva Vaso Jovanović.

"Pravili su priredbe i zabavne sadržaje za svo stanovništvo koje se u tom momentu nalazilo u Srebrenici. Padom Srebrenice u julu 1995. godine prekinuli su rad, sve do 2005. godine kada su se neki od članova vratili u Srebrenicu. Okupili smo se i pokrenuli ponovo rad tog Kulturno-umjetničkog društva. Prije svega zahvaljujući naporima i entuzijazmu koje je naš tadašnji koreograf rahmetli Ahmo Begić imao i gajio prema ovom društvu", prisjetio se Alivuković.

Poslije rata je kulturno-umjetničko društvo nastavilo svoj rad pod istim imenom kao i prije rata. Radili su u istim prostorijama, ali nisu imali potrebnu nošnju, ni potrebne instrumente.

"Snalazili smo se na razne načine, a lokalno stanovništvo nam je pomagalo. Pronalazili smo materijale i šili nošnje. Od samog početka tradicionalne manifestacije Dani Srebrenice KUD Vaso Jovanović je jedan od nosilaca te manifestacije u našem gradu, ali i svih drugih kulturnih sadržaja. Od samog početka smo uspostavili saradnju s većinom kulturno-umjetničkih društava s prostora Federacije BiH, kao i s estradnim umjetnicima koji su gajili senzibilitet prema Srebrenici. Mi smo ovdje pravili i smotre folklora i koncerte narodne muzike. KUD Vaso Jovanović je jedina svijetla tačka kada je riječ o kulturnom životu u Srebrenici", kategoričan je Alivuković.

Djeca iz Srebrenice prvi put izvan BiH

Alivuković navodi da su do 2007. godine radili u otežanim uslovima, a da su se onda pojavili donatori, koji su im znatno olakšali rad.

"Holandska ambasada nam je donirala neophodnu nošnju koju smo imali za te prve nastupe i određeni broj instrumenata. Pored folklorne smo uspostavili i muzičku sekciju. Godine 2007. smo imali naš prvi internacionalni nastup u okviru Međunarodnog dana djeteta u Turskoj na poziv počasnog konzula Kemala Bajsaka. To je bilo jedno nezapamćeno putovanje gdje su djeca iz Srebrenice prvi put imala mogućnost da putuju avionom i prvi put vide nešto osim Srebrenice. To su djeca koja su na neki način žrtve genocida i djeca koja nisu imala priliku da odu bilo gdje dalje od Srebrenice, Tuzle ili Sarajeva" prisjetio se Alivuković.

Veterani uzvraćaju udarac

Alivuković ističe da se susreću s problemom jer članovi odlaze nakon što završe srednju školu pa se odluče za studije u Bijeljini, Tuzli, Sarajevu...

"Mi se već godinama susrećemo i borimo s tim. Naši članovi su djeca uzrasta osnovne i srednje škole i taj prvi ansambl nam je problematičan. Kad upišu škole i fakultete izvan Srebrenice onda dolazi do gubljenja članstva. Ali uspostavili smo i tu sekciju veterana za omladinu koja poslije završenog školovanja, kad se vrati u Srebrenicu, želi nastaviti rad u okviru našeg društva. S njima smo imali priliku da učestvujemo na festivalima u Tuzli i Lukavcu. To je baš zanimljivo", poručio je Alivuković.

Navodi da je tu od samog pokretanja rada 2005. godine, zajedno s rahmetli Ahmom Begićem, a da je od 2014. godine preuzeo dužnost predsjednika. Na toj funkciji se do danas zadržao.

"Pojedini političari, kao i mediji, potenciraju probleme i negativnu sliku iz Srebrenice, što nama dosta otežava. Svi klubovi i udruženja u Srebrenici okupljaju djecu i srpske i bošnjačke nacionalnosti. Mislim da nekome nije u cilju da se takve stvari prezentuju iz Srebrenice, nego uvijek što gore, to bolje", zaključio je Nermin Alivuković.