Razgovor za Klix.ba
45

Lana Bastašić: Pišem o iskustvu u Berlinu poslije 7. oktobra, previše toga je ostalo neispričano

N. O.
Foto: Radmila Vankoska
Foto: Radmila Vankoska
Bh. književnica Lana Bastašić nagrađena je nagradom EU za književnost 2020. godine za svoj roman prvijenac "Uhvati zeca", a upravo će ovaj roman sutra biti uprizoren i na pozorišnim daskama. Tim povodom Bastašić je govorila za Klix.ba.

Predstava "Uhvati zeca" po romanu Lane Bastašić bit će prikazana na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevo, a riječ je o prvom dramskom uprizorenju ovog nagrađivanog romana.

Praizvedba predstave u režiji Lajle Kaikčije bit će izvedena 13. oktobra 2024. godine u sklopu 64. Internacionalnog teatarskog festivala MESS, a Bastašić je za Klix.ba podijelila svoja očekivanja.

"Sretna sam jer upravo Lajla Kaikčija režira predstavu, budući da smo mnogo razgovarale o romanu i vrlo slično pristupamo likovima u njemu. Lajla je uspjela da u ovoj priči vidi ono što je i meni bilo najvažnije: temu pričanja priče, varljivog sjećanja i pokušaja da razumijemo nekoga ko je drugačiji od nas. Istovremeno, svaki medij nosi nešto novo i ne treba prosto da ponavlja svog prethodnika. U tom smislu, to više nije moj Zec: on pripada rediteljici, glumicama, i svima drugima koji rade na predstavi. Nadam se da će postići oni što su sebi zacrtali i da će ih moj roman inspirisati da naprave nešto svoje", kaže nam Lana.

Foto: Radmila Vankoska
Foto: Radmila Vankoska

Roman "Uhvati zeca" izašao je 2018. godine, a preveden je na 18 jezika. Lana je za njega nagrađena Evropskom nagradom za književnost 2020. godine, kao i međunarodnom nagradom Latisana per il Nord-est 2021. godine. Uz sve to kaže kako će predstava ipak romanu dati neki novi život.

"Roman je izašao 2018. godine, što mi se sada čini kao neki prošli život. Ja pišem izuzetno sporo, ne robujem zahtjevima tržišta, i zato mi je drago što moj rad nije zaboravljen. Književnost i pozorište su dvije umjetničke forme koje pružaju različite mogućnosti tumačenja. Postoje neke stvari koje može da podnese samo tekst, a opet postoje one druge za koje je potrebna slika, pokret, intonacija. Radujem se jer će postavljanje ove predstave na neki način biti i novo čitanje mog romana, nova interpretacija", pojašnjava Bastašić.

Naglasila je kako nema želju da predstava uradi "sve isto što je uradio tekst, upravo zato što su njene mogućnosti drugačije".

"Radujem se da vidim upravo te razlike, dokle god su u službi priče i likova", dodaje.

Potrebne su nam priče koje dolaze od svih onih koji su drugačiji od nas

Ovaj roman opisuju kao susret Lewisa Carolla i Elene Ferrante u Zemlji čuda na brdovitom Balkanu, a uzevši u obzir da donosi priču iz ženske perspektive ona kaže kako je jednako važno pripovijedati iz svih perspektiva.

"Potrebne su nam priče koje dolaze od svih onih koji su drugačiji od nas, bilo da se radi o drugom rodu, klasi, rasi, nacionalnosti, religiji, itd. Ono što nam priče pružaju jeste mogućnost da zamislimo svoj život iz neke potpuno druge perspektive. One nas na nekoliko sati stavljaju u tuđe cipele i na taj način nam nude prostor empatije i razumijevanja. Tako i ovaj svijet postaje malo bolje mjesto za sve: kada zamislimo kako bi nam bilo u tuđoj koži", pojašnjava Lana.

Uzevši u obzir da je zbog šutnje o Gazi nakon napada od 7. oktobra prekinula veze sa svojim njemačkim izdavačem, Lana je napustila Njemačku, a ističe da joj selidbe nisu strane.

"Ja se konstantno selim, tako da tu nema nekih velikih promjena. U Njemačkoj sam bila godinu i po dana, sasvim dovoljno da shvatim da to nije mjesto za mene. Trenutno sam na putu, 'između gradova', dok čekam na sljedeću književnu rezidenciju. Navikla sam na putovanja, na pakovanje kofera, i čudno mi je kad god moram da stanem na neko vrijeme. Ipak pretpostavljam da će i to morati da se desi, prije ili kasnije", kaže nam u nastavku.

Otkrila nam je i da će njeno iskustvo u Njemačkoj nakon 7. oktobra biti tema njenog narednog djela: "Trenutno pišem o iskustvu Berlina poslije 7. oktobra 2023. do danas. Ne znam koja će biti finalna forma tog teksta, da li ću ga objaviti i gdje, niti na kojem jeziku. To me trenutno i ne zanima".

"Idem tamo gdje me vuče priča, a u ovom trenutku previše je toga ostalo neispričano u savremenoj Njemačkoj i imam potrebu da tome doprinesem svojim, makar malim, svjedočenjem", poručuje Bastašić.