Lazar Drljača (Blatna kod Bosanske Krupe, 10. oktobar 1882. - Konjic, 13. juli 1970.) ostavio je dubokog traga, ne samo svojim umjetničkim djelom koje spada u sam vrh evropskog i svjetskog slikarstva, nego i načinom svog života, zbog kojeg ga još nazivaju i posljednjim bosanskim bogumilom.
Iako rođen u krajnjem siromaštvu, stigao je do Beča i Pariza, za šta su mu, prema riječima autora izložbe Vojislava Vujanovića, trebala volja i upornost.
"Zahvaljujući tome danas o Lazaru možemo govoriti kao o jednom od najznačajnijih slikara u BiH i jednoj veličini koja nije pridonosila etnikumu kojem je pripadao i Prosvjeti, već duhovnoj energiji i snazi onoga što zovemo duhovna moć Bosne i Hercegovine. To je jedan od najvećih povijesnih zaloga koji je našem prostoru dao snagu i vjeru da se može ići uzlaznom putanjom bez obzira na to kakve su nas povijesne tegobe opterećivale", kazao je Vujanović na konferenciji za novinare održanoj u prostorijama Prosvjete u Sarajevu.
Vujanović je ispričao kako je Lazar svjetla velegrada zamijenio za šumske krajolike Boračkog jezera, za svoj dom u kojem je proveo 40 godina.
"Obilazeći okolinu Sarajeva u jednom trenutku je prešao preko Prenja i ugledao Boračko jezero i poslije Beča, Pariza, Sardinije, Korzike, Rima... rekao je 'ovo je prostor na kojem mogu živjeti'".
Živio je u osami, stvarajući za sebe i ne pokazujući svoja djela nikome. Doživljavao je niz neugodnosti, ali i ljubavnih trauma. U svojoj 80. godini zaljubio se u 60 godina mlađu učiteljicu. Zbog neuzvraćene ljubavi je bio toliko očajan da je pomišljao na samoubistvo.
U Galeriji Mak sutra će biti izložena 62 djela Lazara Drljače, koja su autori izložbe, Vojislav Vujanović i Ljubica Žikić, prikupili od institucija i privatnih vlasnika s područja BiH.
Osim ovom izložbom, Prosvjeta će svoju 110. godišnjicu obilježiti nizom kulturnih događaja i tribina, koje će se održavati tokom čitave godine.
