Makedonski glumac Meto Jovanovski: Sve ima svoju cijenu, razlika je plaćamo li novcem ili srcem
"Delčevo je mali gradić u kojem sam završio osnovnu školu i gimnaziju. Jedan profesor je predložio da radimo 'Zla žena' Sterija Popovića i tu radost i zadovoljstvo nikad neću zaboraviti. To su moji, ako mogu da kažem, prvi scenski koraci u taj takozvani divan magični scenski krug koji život znači i koji volim i danas", počinje svoju priču Jovanovski nostalgično se prisjećajući glumačkih početaka.
Njegova glumačka karijera počela je na sceni Narodnog pozorišta u Štipu i prije nego je završio studij. Danas je najpoznatiji i po mnogo čemu najbolji makedonski glumac, a prvu filmsku ulogu ostvario je 1971. godine u filmu "Makedonski deo pakla".
"Volim sve uloge koje su mi omogućile da na najbolji način izrazim svoj kreativni potencijal. A to su 'Tetoviranje' i 'Srećna nova '49.” u režiji Stoleta Popova. To su filmovi koji na dokumentaran način prezentuju neke devijantne pojave kojih se nerado sjećamo", rekao je.
Čest je gost Sarajeva i opisuje ga kao grad zajedništva i prijateljstva koji su svi voljeli.
"Mi starijih generacija znamo taj divan grad i od ranije kad su umjetnici sa svih prostora bivše SFRJ dolazili na poznati festival MESS gdje smo se družili, komunicirali , mijenjali mišljenje ,dobijali nagrade, čestitali jedni drugima. Bilo nam je lIjepo. No, ja i danas rado dolazim i uvijek se tome veselim. Prije četiri godine igrao sam predstavu 'Jedan Pikaso' u Sarajevskom ratnom teatru. To je duodrama koju smo Selma Alispahić i ja igrali dvije godine. Gostvali smo u Beogradu, Kragujevcu, Bugarskoj, Makedoniji, Crnoj Gori i dobili nekoliko nagrada i priznaja", rekao je.
Prošle sedmice sarajevska publika imala je priliku gledati ga u predstavi "Urnebesna tragedija" kojom se Crnogorsko narodno pozorište predstavilo na regionalnom festivalu komedije "Osmijeh Sarajeva". Riječ je o ostvarenju koje kritikuje našu društvenu stvarnost iz devedesetih godina prikazujući je kao ludnicu u kojoj mladi ispaštaju zbog grijeha starijih.
"Nažalost, to je još uvijek aktuelna tema. Devijantne pojave, duhovna bijeda i posljedice koje ne možemo lako zaboraviti. Ali zato je Dušan Kovačević to ludilo pretočio u jedan kreativni pozorišni čin. Tu urnebesnu, apsurdnu komediju nazvao je urnebesna tragedija gdje neke društvene šablone i balkanski mentalitet sputavaju i vraćaju nas natrag u neko drugo vrijeme", rekao je.
Govoreći o današnjoj društvenoj stvarnosti Jovanovski ističe da smo se mnogo toga naslušali i nagledali.
"Ljudi su umorni od svega i imamo potrebu za nekim drugim univerzalnim vrijednostima koje će nas kao putokaz voditi ka boljem i humanijem životu", istakao je.
"Nacionalizam nikada nikome nije donio ništa dobro. Neki su profitirali od toga, nanijeli zlo drugima, a na samom kraju i sami moraju platiti cijenu. Sve se kad tad plati i vrati. Sve ima svoju cijenu, samo je stvar u tome da li to plaćamo novcem ili srcem i dušom", rekao je.
Jovanovski je dobitnik brojnih nagrada za uloge u filmovima i pozorišnim predstavama, kao i velikog broja državnih nagrada i priznanja.
"Svako priznanje, aplauz ili čestitke običnih ljudi poštujem i puno mi to znači jer sve što radimo radimo za gledaoce i za našu publiku. Nagrada ili priznanje su verifikacija za taj kreativni pozorišni čin. Ali priznaje mora djelovati stimulativno jer kao što jedna kineska mudrost kaže: 'Ako nagradu ne znaš nositi onda je nisi ni zaslužio'", rekao je.
Iako je u osmoj deceniji energije i inspiracije mu ne fali. Priča nam Jovanovski kako je biti glumac velika čast i privilegija, ali i veliki izazov koji traži puno odricanja.
"Ući u svijet kreativnosti i bar na tren zaboraviti taj crno-bijeli svijet, a radost podijeliti s gledaocima i slaviti stvaralaštvo i umjetnost kao najveću univerzalnu vrijednost, kao zrak svjetlosti protiv mračnih stereotiša zaostalosti i svega onoga što ubija ljudsku dušu", zaključio je.
