Merima Lepić-Redžepović: Glumci nisu paraziti, već važan segment države; Bez slobode se ne može ništa stvarati
Strast prema glumi je sve veća
"Ja sam otišla na audiciju na Dječijoj sceni, pitala sam prijateljicu sa hora i kasnije moju kolegicu u Narodnom pozorištu, Almu gdje se mogu prijaviti i to me 'ponijelo'. Nikada nisam očekivala mnogo od glume, išla sam srcem u sve to i vjerovatno zato sam i danas sretna što se bavim ovim. Vremenom, moja strast prema glumi je sve veća. Potreba za scenom je sve intenzivnija. Zbog toga smatram da kada se zaista vodimo ljubavlju u radu, od toga sigurno kasnije možemo i da živimo", tvrdi ona.
Merima je često viđeno lice na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu, a osim toga imala je priliku igrati predstave u Bosanskom narodnom pozorištu, Pozorištu mladih i Srpskom narodnom pozorištu. Shodno nizu ostvarenja, ona pojašnjava da postoji tajna veza nje i teatra.
"Prije svega osjećam veliko poštovanje prema pozorištu, kada ulazim u njega, volim ući čista od misli i od raznih energija. Za mene je scena čisto mjesto, prema kojem osjećam veliko poštovanje, nešto bez čega ne bih bila potpuna. Također, sjećam se prvog nastupa nakon pandemije sa raspoređenom publikom po redovima, bilo je jezivo i sjećam se da su mi tada odjednom suze krenule od ljepote koju sam osjetila u pozorištu", kazala je.
"Sve predstave su moja djeca"
Između ostalog, istaknute uloge Merima je ostvarila u predstavama "Što na podu spavaš", "Ivanov", "Balada o Omeru i Merimi", "Hamlet u selu Mrduša Donja", "Ožalošćena porodica", "Balkanski špijun u Sarajevu", "O medvjedima i ljudima", "Ro&Juju", "To nikad nigdje nije bilo" i "Konačari". Kako pojašnjava, sve predstave za nju su jako bitne.
"Sve su one moja djeca. Svaka predstava, pa i one koje znamo okarakterisati kao loše, iz takvih sam najviše naučila. Iz padova, pa ustajanja mi učimo mnogo više. Svaka predstava je mene oblikovala i dovela me do nečega. Kontinuiran rad glumca je jako važan i sretna sam zbog svoje posvećenosti radu. Narodno pozorište Sarajevo je scena gdje uvijek želim da budem bolja i bolja. Glumac je svaki put i svakom novom predstavom uvijek na početku. Uvijek je drugačije. Svaka uloga nas oblikuje na poseban i nužan način za napredovanje", tvrdi Merima Lepić-Redžepović.
Kroz svoj predan rad ona je imala priliku biti i dio mnogih glumačkih radionica poput Talent Campusa u sklopu SFF-a, Klown Workshopa Lee Delong i workshopa Eddiea Cown Broadway. Govoreći o tome, Merima pojašnjava da je svaki vid dodatnog napredovanja, učenja i obrazovanja od izuzetne važnosti za uspješnog glumca.
"Za glumca je to neminovno. Mi imamo i knjigu 'Rad glumca na sebi' i to treba smatrati suštinski. Bez čitanja, gledanja oko sebe i posjećivanja predstava, bez upoznavanja i putovanja mi ne pripadamo nigdje. Glumac ukoliko ne radi na sebi ne može da proširi vidike. Važno je da posjećujemo radionice kad god imamo priliku za to. Nedavna radionica sa Lee Delong mnogo mi je značila. Radili smo teatarskog klauna, to je bilo 40 dana rada na predstavi "Ro i Juju" u punom kapacitetu. Nakon toga tačno možete vidjeti kako imate drugačiji pogled na svoje uloge kasnije i pristupate im sa mnogo više tehnike. Neizmjerno sam sretna što sam imala priliku biti dio tog procesa", tvrdi ona.
Glumački zanat i umjetnost nisu zabavnog karaktera
Osim brojih predstava, Merima je imala priliku igrati uloge u serijama "Lud, zbunjen, normalan", "Turski tranzit", "Dva smo svijeta različita", kao i filmovima "U dobru i zlu", "Quo vadis, Aida?" i "Na putu". Kako pojašnjava, pojedine od ovih uloga poput one u "Quo vadis, Aida?" od izuzetne su važnosti jer šalju bitne društvene poruke. Ipak, ona smatra da glumcu ne treba stavljati na teret da on treba da mijenja svijet, ali treba osvijestiti da glumački zanat i umjetnost nisu zabavnog karaktera.
"Pozorište jeste tu da nas opominje, osvještava, ali ne da nam daje rješenja. U pozorište se ne dolazi da bi se zabavilo, već da bi se doživjela životna katarza. Ako imate 400 ljudi, a ako jedan izađe da želi nešto da promijeni, uradi to je velik napredak. Kao glumica, ne vodim se novcem kroz svoju umjetnost, moj zadatak je da gledam svijet oko sebe i kroz svoje uloge ukazujem na ono što nije uredu. Svaki put sam u velikoj privilegiji, ali i na velikom zadatku da svojim ulogama ne zabavljam ljude nego pokušavam da ostavim lični pečat za popravljanje ovog svijeta. Glumci su još od Šekspirovog doba važili za ljude koji treba da ukazuju na probleme i bili su tu kao dokument jednog doba. Voljela bih da ljudi koji posjećuju teatar shvate da glumci nisu paraziti koji su na budžetu, već ljudi koji čine važan segment države", poručila je.
"Navijam za bolju budućnost"
Govoreći o ulozi u filmu "Quo vadis, Aida?" ona ističe da je to antologija koju je potrebno da gledaju i djeca u školama, jer nije prihvatljivo živjeti u kulturi zaboravljanja.
"Moramo biti u kulturama sjećanja i pamćenja svake vrste kako nam se ne bi ponavljale stvari, kako bismo pravili progres. Opraštati treba, ići naprijed treba, ne treba se vraćati na prošlost. Bila mi je privilegija biti dio tog filma. To je svjetski važna priča. Ratne teme ćemo predstavljati kroz predstave sve dok postoji bilo koji kutak na Zemlji koji je pogođen ratom. Mi moramo da pravimo takve predstave, takve filmove. Dužni smo kao umjetnici da o tome govorimo. Ovo što se sada događa u Gazi, to je pakao, genocid koji pratimo uživo. Jeziv mi je paralelni svijet u kojem živimo i činjenica da mi to pratimo na svojim telefonima. Ljudi koji su zadovoljni gledaju u budućnosti, ljudi koji su nezadovoljni žive u prošlosti. Ja navijam za bolju budućnost", poručila je.
Dublerica Penelopi Cruz
Osim uloge u filmu "Quo vadis, Aida?", velik uspjeh ostvarila je i u filmu "Venuto al mondo" gdje je imala priliku biti dublerica Penelopi Cruz. Govoreći o tome, Merima tvrdi da je kao jako mlada glumica dobijala izuzetne prilike.
"Te prilike mogu biti jako opasne kada ste mladi, mogu da vas vinu negdje gdje ćete ostati, pasti i nećete znati ustati jer ćete misliti da vas to sleduje. Smatram da svako treba da zasluži svoju priliku. Talenat je nešto što me inspiriše. Kroz tu ulogu sam mnogo naučila, upoznala mnogo ljudi s kojima sam i sada u kontaktu. Važno je kada dođem na takvu vrstu seta da upijam, učim i kasnije sve to koristim. Zaista sam mnogo naučila", pojasnila je.
"Promjene dolaze ako vjerujete u njih"
Ona smatra da su glumci izuzetno važna karika jednog sistema i društva, kao i da se bez kulture ne može opstati.
"Zapali smo u jednu apatiju i zamke ovovremenske, a to je da ne čuvamo stvari dovoljno. Idemo ka kapitalizmu koji nas vuče u bespotrebnu letargiju koja se ne bi smjela događati. Moramo da mijenjamo stvari, krećući iz soptstvenog identiteta. Za mene je patriotizam odnos prema svom komšiluku, odnos prema snijegu koji niko neće da očisti, patritoizam nije mahanje zastavama, patriotizam je platiti kartu u teatar, muzej, doći na predstavu i znati zašto smo tu došli. Promjene nužno dolaze ako vjerujete u njih", pojašnjava Merima.
Tokom dosadašnje karijere Merima je ostvarila niz nagrada poput one na 31. pozorišnim igrama u Jajcu 2012. godine kada je proglašena za najbolju mladu glumicu, zatim specijalne nagrade žirija na desetom festivalu bh. drame u Zenici, te nagrade za najbolju sporednu ulogu na festivalu Dani satire Fadila Hadžića za ulogu Julke u predstavi "Protekcija" reditelja Kokana Mladenovića. Dobitnica je godišnje nagrade Narodnog pozorišta Sarajevo, za najbolju mladu glumicu za ulogu Babakine, Marfa Jegorovna u predstavi "Ivanov" reditelja Paolla Magellija.
"Partneri su nešto iz čega glumac stvara"
Za nju nagrade su nešto što prija, ali smatra da one ne smiju biti podsticaj i ne smiju "uljuljkati" glumca.
"Uvijek sam u strahu primala nagrade, nisam dovoljno uživala u njima. Nisu mi nikada bile motiv, najveći motiv mi je priča koju pričam i tekst koji dobijem. Nečija ideja, partneri na sceni su najvažnija karika u ovom poslu. Osoba sam koja nikada ne pita samo šta igram, već i s kim igram. Partneri su nešto iz čega glumac stvara. Posebno volim igrati s ansamblom Narodnog pozorišta, tu su ljudi s kojima je progres neminovan", kazala je.
Za nju, kao i za svakog umjetnika pojam slobode je od izuzetne važnosti. Merima smatra da se sloboda svake vrste mora čuvati, ne smije se podrazumijevati.
"Sloboda je neizmjerno važna u svakom segmentu. Za glumca je sloboda nešto bez čega on ne može da stvara. U ovom vremenu sloboda je postala privid i bojim se da nam ona ne bude ukinuta. Velike su cenzure, a to je nedopustivo u bilo čemu. U teatru je to nezamislivo. Slobodan čovjek je čovjek koji treba da svoje biće prilagodi na način da nepodilazi", tvrdi Merima.
U narednom periodu sarajevska publika ovu glumicu moći će pratiti u predstavi "O medvjedima i ljudima" koja se igra 3. februara u Narodnom pozorištu, a Merima pojašnjava i zašto je važno pogledati ovo prikazivanje.
"Ova predstava je posebna, radio je pokojni Saša Anočić, a radili smo je u pandemiji. Ja sam kroz nju gledala na način da će kroz nju opstati teatar u pandemiji. Kroz tu predstavu ostvarili smo veliku kolegijalnost, empatiju i razumijevanje. Nazvala sam je jednom vrstom opstanka, svima nam je bila bijeg od stvarnosti. To je nepretenciozna priča o običnom malom čovjeku i životnim situacijama koje su zapravo velike", kaže ona.
U narednom periodu moguća filmska uloga
Također, ova glumica tvrdi da su joj uloge u Narodnom pozorištu broj jedan i posebna privilegija, ali osim njih ima i druge planove za naredni period.
"Postoji mogućnost za snimanje jednog filma u kojem ću ostvariti ulogu. Tome se posebno radujem. Osim toga, nakon skoro godinu dana ćemo igrati predstavu 'Što na podu spavaš', 6. i 7. marta će igrati u Zagrebu, u aprilu u Novom Sadu i u maju u Sarajevu. To je nešto što će mi posebno obilježiti ovu godinu", kazala je Merima.
Elvedina Muzaferija ostala bez bodova na spustu u Cortini, trijumfovala Sofia Goggia
