Milomir Kovačević Strašni: Iz krizne situacije trebamo izaći spremni da stvaramo još više

Na pitanje kakvu će izložbu večeras vidjeti svi oni koji zavire u ULUPUBiH Online galeriju, Strašni opisuje seriju koju je otvorio prije nešto više od dvije decenije. Nosi naziv "Nevini sveci" i početke veže za period kada su ljudi masovno izbacivali Titove fotografije na ulice, a nastavlja bilježenjem fotografija koje sve više blijede na sarajevskim stećcima i grobljima. Šalje jasnu poruku i okreće nam glavu prema nešto drugačijoj perspektivi posmatranja stvari: Nestanak fotografije umrlog pokazuje se kao njegova druga smrt.

"Tu je i nekolicina fotografija iz Pariza", pravi pauzu, pa nastavlja: "Volio bih da ih je više, ali sve me je ovo zateklo i nisam donio mnogo materijala u Sarajevo. Neke fotografije koje će biti izložene večeras idu dalje od samog prikazivanja spomenika, te prikazuju nadgrobne spomenike koji su izgubili svoju kamenu formu, a dobili eteričnost sjene", govori.

Kako je vanredna situacija promrsila planove Strašnog...

Iako je na ratnom terenu četiri godine u timu fotografa igrao na poziciji centrafora, prateći način na koji je agresija divljala sarajevskim asfaltom, današnja vanredna situacija mu ipak ne predstavlja poseban izazov. Jednostavno je objasniti i zašto, govori, prazne ulice danas nemaju težinu koju su imale devedesetih. Zbog toga će štek praznih filmova iskoristiti u momentu kada krajičkom oka opazi tračak nečega što je dovoljno interesantno da se razgrana u novu seriju fotografija.

"Uz sebe imam desetak filmova i nešto malo opreme. Iako u Parizu ne vodim mnogo drugačiji život u Sarajevu, ipak sam navikao da radim cijeli dan, hoću reći, navikao sam biti korisniji i aktivniji. Ali to ne znači da mi je sada teško i tegobno, samo bih volio da se imam čime okupirati. A šta radim u Sarajevu ovih dana? Pa, gledam filmove, komuniciram s ljudima, dorađujem neke serije fotografija... Nije mi dosadno", nasmijano objašnjava.

Strašnog pitamo može li nam objasniti kako izgleda jedan njegov dan u Parizu, čime se bavi i u čemu najviše uživa. Isprva se smije, a zatim govori kako voli ustati rano, puno prije ostalih. Tako da onda kada ostali tek gase prve alarme oko sedam ili osam sati, on već iza sebe ima dosta obavljenog posla. Već prije devet ulazi u laboratoriju, odakle ne izlazi do ručka. Poslije slijedi još uređivanja fotografija, a dan će zaključiti izlaskom u grad, gdje ga čekaju prijatelji, obilasci ulica, kafana, groblja... svega što već godinama voli fotografisati.

"Živim u uvjerenju da je fotograf svjedok svog vremena. Ja uvijek radim po tim svojim uvjerenjima. Novca nekad ima, nekad ne, ali ja ne prestajem raditi. Meni je sve to uvijek zadovoljstvo i mnogo više od posla. I dalje fotografišem analognim aparatom, što namjeravam nastaviti raditi i dalje, ma koliko to nekad luksuzno bilo. Ja u tome uživam i s tim ću nastaviti dokle god mi to tehnički i materijalni uslovi budu dozvoljavali", kaže.

A šta poslije vanredne situacije?, pitamo ga.

"Sve izložbe koje smo planirali smo odložili dok sve ovo ne završi. A hoće, završit će. I vratit ćemo se svojim rutinama, ja ću i dalje fotografisati, vi ćete i dalje raditi svoj novinarski posao. Možda ćemo biti malo drugačiji. A i to, opet, ako iskoristimo ovo vrijeme da stvari posložimo na njihova prava mjesta, ako odredimo pravac u kojem nastavljamo dalje, utvrdimo greške i potapšemo se po ramenu za sve što smo odradili kako treba", govori Strašni, privodeći razgovor polako kraju.

Naposljetku, prije nego će spustiti slušalicu, dodaje kako se nada da će se večerašnja izložba dopasti ljudima, te kako će iz njegovih riječi izvući onu osnovnu poruku koju im sada želi poslati: "Iz ovoga treba da izađemo spremni da stvaramo još bolje i još više".