Miroslav Pilj: Čuti svoje stihove iz usta Davorina Popovića bio je neopisiv osjećaj

Kada je riječ o novim projektima dramskog studija "Pro Teatar", on navodi da se već uveliko radi na pripremi predstave "Tada" utemeljitelja antidrame ili teatra apsurda Samuela Becketta, a glavne uloge ovog složenog dramskog komada igrat će Adis Ahmethodžić, Defina Mujan i Faris Kaltak. Zanimljivo je istaći i to da će ovo biti prvo izvođenje ove Beckettove drame u BiH.

Svaki susret s Pimpekom je bio anegdota

Iako je Miroslav Pilj već nekoliko decenija prisutan u pozorištu, on za sebe kaže da je primarno pjesnik, a tek kasnije sve ostalo. On je, kako navodi, spletom životnih okolnosti imao sreću ostvariti i kontakt s mnogim velikanima iz svijeta muzike za koje je kasnije počeo pisati i pjesme.

"Ja sam još kao maturant objavio prvu zbirku pjesama i mogu sa sigurnošću kazati da je sve počelo s poezijom, kasnije se nastavilo teatrom, filmom, scenarijima za TV emisije, serije itd. No, u jednom momentu svog lirskog stvaranja sam sebi sam priznao da nešto fali mojim pjesmama, a kasnije sam otkrio da je to melodija, muzika. Prvi čovjek koji je komponirao jednu moju pjesmu bio je Ljubiša Račić iz grupe Formula 4, a zatim sam upoznao i Branu Likića iz grupe Rezonansa. Radom s ovim ljudima sam se zaljubio u pjevanje poezije. Krajem rata počeo sam raditi s Borisom Novkovićem i tada je nastala naša prva zajednička pjesma 'Branim se', a onda dolaze Indexi na šta sam posebno ponosan. Čuti svoje stihove iz usta Davorina Popovića je neopisiv osjećaj", objašnjava Miroslav Pilj svoje početke u svojstvu tekstopisca.

On dodaje da mu je u prvi mah bilo čudno slušati svoje stihove u izvedbi nekih drugih ljudi, a naglašava kako se taj osjećaj može poistovijetiti s osjećajem treme. Međutim, on naglašava kako trema nestaje onog trenutka kada vidi da publika pjeva njegove pjesme zajedno s izvođačima.

"Kada pišete pjesme najprije trebate imati emociju. To je gorivo bez kojeg niste u mogućnosti ništa uraditi. No, ukoliko gledamo tehnički, postoje tri načina na koja pišem pjesme. Najjednostavniji način za stvaranje jeste da napišem stihove koje kasnije dam kompozitoru kako bi napravio melodiju. Iako je ovo nekonvencionalan pristup kada je riječ o tekstopiscima, ja sam najveći broj pjesama zapravo napisao na već postojeću muziku. To ne radi veliki broj ljudi i kada sam radio s Indexima pisao sam upravo na ovaj način. Sve u svemu, mišljenja sam da je najbolji simultani način rada kada zajedno tekstopisac s kompozitorom piše muziku i tekst", pojašnjava on.

Osim što je poslovao s istaknutim bh. i regionalnim imenima iz svijeta muzike, Miroslav Pilj je također i drugovao s njima. Posebno se prisjeća trenutka kada ga je Davorin Popović, legendarni frontmen Indeksa, pozvao za sto u jednom sarajevskom ugostiteljskom objektu kako bi ga pitao da li je voljan da rade skupa.

"Svaki susret s Davorinom je bio anegdota, a on je čak i u najkritičnijim situacijama bio duhovit. Prvi put mi je ponudio saradnju u kultnom sarajevskom kafiću 'Fis' i ta će mi scena ostati urezana u pamćenje do kraja života. Ja sam ušao u 'Fis' kako bih usitnio novac i on me u tom trenutku oslovio s 'pjesniče'. Zatim me upitao imam li u svojim tekama 'viška pjesama' za njega. Ja u tom momentu nisam vjerovao svojim ušima. Plod tog susreta bila je pjesma 'U inat godinama', a bukvalno je nastala na putu od 'Fisa' do zgrade Građevinskog fakulteta gdje stanujem", dodao je ovaj svestrani umjetnik.

BiH ima veliki umjetnički potencijal

"Ne znam da li ga možemo svrstati u red mladih umjetnika pošto ne znam koje je godište, ali Saša Oručević iz Mostara je glumac kojem skidam kapu. Međutim, mislim da nije dovoljno eksponiran iz razloga što dolazi iz Mostara kojeg pojedini zlonamjernici zovu malim gradom. Ukoliko se odmaknemo od pozorišta, mislim da su svjetski umjetnici momci iz grupe Zoster kojima također treba dati priliku. Nekada je svirala grupa Drugo stanje iz Konjica koja je također imala veliki potencijal. Među piscima, primjerice, imate Dinu Porovića. Zaista je veliki broj mladih ljudi koji su izuzetno talentirani u svojim branšama, ali bojim se da su za njih 'zamandaljena' neka vrlo važna vrata", govori Miroslav Pilj.

On nastavlja da bi omladinu koja je voljna učiti i napredovati, bez obzira čime se bavila, institucije trebale podržati. Govori i to kako je svjestan da su danas mladi ljudi primorani biti dio određenih kružooka kako bi se profesionalno razvijali, što im često crpi energiju i što im nerijetko skreće fokus s primarnih interesovanja.

"Da biste uspjeli morate biti s nekim, negdje i u nečemu. Smatram da se to nije puno razlikovalo ni u periodu kada sam ja bio mlad. Meni je u više navrata i u tom periodu predlagano da navratim do Kamernog teatra 55 kako bih popio koje piće, kako bih malo prošetao i kako će jedino tako biti igrana moja predstava. Ja na to nisam pristao i zbog toga je moja prva predstava igrana u Sloveniji. Nažalost, i danas su mladi ljudi primorani biti dio nekih krugova kako bi mogli napredovati. U toj situaciji prestaje umjetnost, a počinje trgovina. Izuzememo li sve ove otežavajuće okolnosti, i dalje sam pri stavu da BiH ima zaista veliki umjetnički potencijal, a na mladima je da se bore", zaključuje Miroslav Pilj.