Ekipa portala Klix.ba posjetila je tuzlanski hram umjetnosti u kojem smo razgovarali s direktorom Mirzom Ćatibušićem. Na početku našeg razgovora govori nam kako je izuzetno zadovoljan odazivom publike, posebno u trenucima kada je trend opadanja zainteresiranosti prisutan u cijelom svijetu, kao posljedica novih oblika izražavanja i drugačijeg stila života.
"Posebno nas raduje da smo u 2018. godini uspjeli imati pet premijernih izvođenja, a za posao koji smo napravili dobili smo i određena priznanja", kaže Ćatibušić za Klix.ba.
Prestižne nagrade potvrda kvaliteta
Proteklu godinu u ovom pozorištu obilježila je predstava "Posljednja ljubav Hasana Kaimije" koju je po tekstu Derviša Sušića režirao Goran Damjanac.
Ovo je teatarski prilagođena kompilacija dramskog djela "Posljednja ljubav Hasana Kaimije" i pripovjetke "Kaimija" velikog bh. pisca Derviša Sušića, koji je cijeli svoj umjetnički period života pisao za Narodno pozorište u Tuzli. Brilijantne krecije cjelokupnog tima predstave nagrađene su i prestižnim nagradama na prošlogodišnjim Susretima pozorišta u Brčkom.
"Ova predstava je važna jer smo s njom, uslovno rečeno ponovo ušli u utakmicu s najjačim pozorišnim kućama. Na susretima u Brčkom smo u žestokoj konkurenciji u kojoj se nasuprot nas nalazila regionalna pozorišna krema uzeli šest nagrada, od kojih i Grand Prix prvi put za jedno pozorište iz BiH. Pored toga, u junu smo učestvovali na Pozorišnim igrama u Jajcu gdje je naša kolegica Remira Osmanović za ulogu u predstavi 'Zrno soli ili sretan rođendan, Marina!' osvojila nagradu za najbolje glumačko ostvarenje. Ako pričamo o praktičnom pokazatelju uspješnosti jedne pozorišne sezone, mi sa 2018. možemo biti itekako zadovoljni", istakao je ponosno Ćatibušić.
Govoreći o najuspješnijoj predstavi u prošloj godini, Ćatibušić kaže da se u ostvarenje "Posljednja ljubav Hasana Kaimije" nije ušlo naivno, naglasivši da je riječ o izuzetno kompleksnom projektu.
"Derviš Sušić je klasik bh. i regionalne kjiževnosti i u toliko je postavljati djelo jednog takvog pisca samo po sebi umjetnički izazov. Pored toga imali smo i tehnički izazov, veliku scenografiju, ogroman dokumentarističko-epohalni kostim koji mora biti historijski tačan te da potcrta sve ono što je reditelj zamislio. Imali smo vrlo složen proces, ali smo znali da ćemo ga raditi vrlo temeljito, ili nikako. Pored glumaca, skoro 40 ljudi opslužuje ovu predstavu i veoma nam je drago što su zvanična priznanja došla za trud velikog broja ljudi", kaže Ćatibušić za Klix.ba.
Kvalitetom žele skrenuti pažnju na sebe
S druge strane, cjelokupan tim Narodnog pozorišta u Tuzli radi preko svojih mogućnosti kako bi svaki projekt bio doveden do linije savršenstva. Naime, ovoj teatarskoj kući nedostaje administrativno i tehničko osoblje, glumci, šminkeri, vlasuljari, sufleri...
"Imamo upražnjena mjesta koja su neophodna da bi jedno pozorište bilo istinski profesionalno. Još uvijek funkcionišemo vođeni energijom i strašću ljudi koji se nalaze u ovoj kući. Bojim se da svaki aktivizam i energija te vrste imaju svoj rok trajanja. Ukoliko se sistematski ne riješe te stvari, Narodno pozorište u Tuzli će imati još veće probleme u radu. Kontinuirano smo kroz 2018. ukazivali na taj problem, još uvijek nemamo rješenje, ali ostaje nada da će biti sluha da se te tehničko-administrativne barijere premoste na najbolji mogući način", otvoreno dodaje Ćatibušić.
Prvi čovjek pozorišta naglašava da ne želi kukati, već sa svojom ekipom stvarati kvalitetan umjetnički sadržaj putem kojeg žele skretati pažnju na sebe.
"Naša je obaveza da nikada i ni po koju cijenu ne spuštamo umjetničku ljestvicu i uvijek ćemo se truditi da tako i ostane. U umjetničkom smislu nikada nećemo popustiti, jer Narodno pozorište u Tuzli je produciralo predstave dok su granate padale pored ove zgrade. Prema mom mišljenju, obaveza svih nas je da u teškim vremenima stisnemo zube, radimo ono što najbolje možemo, ali isto tako pokušavamo tražiti rješenje", stava je Ćatibušić.
Govoreći o problemu smanjenja odziva publike, s kojim se suočavaju sve oblasti umjetnosti u našoj zemlji, ali i u svijetu, Ćatibušić kaže da je pozorište kao medij koji komunicira s publikom još uvijek traženo, ali da je potrebno pronaći način kako ponovo doći do ljudi.
"Današnji prosječan čovjek ima mnogo manje slobodnog vremena, nego što je to bilo prije 50 ili 60 godina. Jednostavno, takav je tempo života i svaka osoba danas planira svoje slobodno vrijeme. Unutar njega vi se trebate nametnuti nekome kao prostor u kojem će osoba svoje slobodno vrijeme provesti", ističe naš sagovornik.
Čuvaju jezik, državu i kulturu
S druge strane, naglašava da se pozorište nikada ne smije posmatrati isključivo kroz tržište, jer ono ima bitnu ulogu očuvanja države i kulture.
"Danas živimo u BiH gdje se bosanski jezik negira na skoro pola teritorija, to je paradoks u kojem živimo. Mi kao pozorišni radnici možemo biti prva linija fronta na kojem se jezik i naša kultura brane. To je uloga pozorišta koju društvo ne smije zaboraviti", stava je Ćatibušić.
Nakon skoro 30 godina od izlaska posljednjeg broja, Narodno pozorište u Tuzli ponovo pokreće specijalizirani časopis za kulturu "Pozorište", ali sa izmjenom u smislu da će u početku biti publikovan kao online izdanje pod uredničkom palicom Kemala Bašića. Prvi tekstovi bi se mogli pojaviti već za mjesec dana, otkrio je Ćatibušić za Klix.ba.
Ovo glasilo pokrenuli su 1962. rukovodioci i saradnici Narodnog pozorišta, tadašnji direktor Radoslav Zoranović, zatim, prof. Zdravko Petrović, slikar Mensur Dervišević, književnik Derviš Sušić, novinar Vitomir Pavlović i mnogi drugi kulturni poslenici prijeratne Tuzle.
Časopis je isključivo tretirao problematiku teatra u Tuzli i drugim dijelovima BiH, ali je tematikom vrlo brzo postao respektabilno glasilo za pozorište na području cijele bivše Jugoslavije. Časopis je ugašen uoči rata u BiH, a većina osnivača i saradnika više nisu živi.
"Taj časopis je vrlo brzo od mjesečnog biltena Narodnog pozorišta u Tuzli prerastao u regionalnu priču i tamo imate umjetničke rasprave koje su neprocjenjive, jer kada ga danas posmatramo, skoro je nevjerovatno da vi u eri u kojoj nema interneta i brzog protoka informacija, čitajući 'Pozorište' možete znati šta se dešavalo u Beču i Londonu te na koji način konotira sa onim što se dešava u Tuzli, Sarajevu ili nekoj trećoj pozorišnoj sredini kod nas. Ako se vratimo na priču o jeziku i važnosti pozorišta, ovaj časopis nam danas daje uvid u to kako je teatar izgledao u BiH kroz kompletan period njegovog izlaska", kaže Ćatiušić.
Naš sagovornik kaže da u BiH niti na jednom drugom mjestu nije studiozno prikazan život teatra u našoj zemlji, odnosno kakvi su bili tokovi i trendovi, ko je bio značajan...
"Svjesni smo da je to krupan zalogaj jer će u finansijskom i organizacijskom smislu zahtjevati veliki angažman svih nas, ali važnost mjesta gdje se zbirno prikupljaju inforacija o pozorištima u BiH nas tjera da bez obzira na sve okolnosti časopis ponovo pokrenemo. Pokušavamo uvažiti vrijeme i mjestio u kojem živimo pa će 'Pozorište' svoj novi život početi kao online izdanje na domeni pozoriste.ba i nadamo se da ćemo gradeći ponovo ono što je časopis nekada bio doći u situaciju da radimo i printano izdanje", navodi Ćatibušić.
Tuzlansko pozorište uspostavilo je i nekoliko izuzetno bitnih trendova u oblasti produkcije, a hvale se činjenicom da je u proteklom periodu u svakoj predstavi bio najmanje jedan debitant, odnosno mladi glumaci i glumice koji su proizašli iz Akademije dramskih umjetnosti u ovom gradu.
"Davati priliku mladim glumcima nije bio kliše. Oni su nosili naše projekte kroz 2018. i to nas čini posebno sretnim. Također, imali smo i debitantskog reditelja Alena Šimića koji je svoju prvu profesionalnu režiju imao u našem pozorištu u predatavi 'Mirišu li jorgovanu u New Yorku'", nastavlja Ćatibušić.
Koprodukcija s MESS-om
Ova teatarska kuća prepoznatljiva je i po koprodukcijskim predstavama koje nerijetko postavljaju na daske koje život znače. Ćatibušić smatra da je ovakva vrsta komada od neprocjenjive važnosti.
"Umrežavanje u svakom segmentu ljudskog društva je potpuno prirodna stvar, posebno kada pozorište kao umjetnički izraz se suočava sa izazovima modernog doba. Koprodukcije su i u proteklom periodu bile veoma važne za naše pozorište, a stalno radimo na tome da imamo nove projekte. Razmjenom iskustva te spajanjem pozorišnog senzibiliteta iz raznih sredina, dobijamo sadržaje koji obogaćuju nas kao kuću, ali i našu publiku koja nas redovno posjećuje", kaže Ćatibušić.
Za Klix.ba Ćatibušić otkriva da tuzlansko pozorište 4. marta ove godine kreće u projekt sa Internacionalnim teatarskim festivalom MESS, a na sceni će biti postavljen roman Bekima Sejranovića 'Tvoj sin Huckleberry' u režiji mladog reditelja Alena Šimića.
Cijeli tim tuzlanskog hrama kulture ispred sebe stavlja zanimljive planove, a u kojima je pored koprodukcije s MESS-om još pet ostvarenja koja će obogatiti ionako šarolik pozorišni repertoar u žanrovskom i svakom drugom smislu.
Pozorišni sladokusci već početkom mjeseca marta moći će uživati u novom komadu "Šta je sobar vidio?" koji nastaje u režiji glumca Midhata Kušljugića.
Lalatović: Nije ni Feđa Dudić Miloš Obilić, zamislite da sam ja ovo uradio u Sarajevu
Park Residence poprima završne obrise: Privedene kraju ključne građevinske faze
