INTERVJU / Mjuzikl "Promjena" - Za sve koji vole kafane, a ni pozorište im nije strano
O ovom velikom poduhvatu razgovarali smo sa režiserom Admirom Crvčaninom, studentom produkcije i menadžmenta pri Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.
Kako je nastao mjuzikl "Promjena" i zbog čega ste se odlučili na spoj hip-hopa i drame?
Sve je krenulo kao producentska ideja prije dvije godine, a kasnije se razvio koncept pozorišnog komada. Na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu razgovarali smo o teatru danas te kakav on može biti kako bi aktuelizirali i pridobili mlađu populaciju. Došla je ideja o hip-hop mjuziklu jer je to kultura umjetnosti koja može da komunicira s mladima. Odrastao sam uz hip-hop i shvatio sam da teatar i hip-hop idu nevjerovatno jedno s drugim. Svi elementi koje hip-hop ima, reperi i njihov način komuniciranja, to su replike koje imamo i u dramskim tekstovima, a koje služe da se iskaže svoj stav. To je jezik obespravljenih marginalizovanih ljudi i najbolji način da se iskaže je hip-hop. Sljedeći segment je ples koji više ne uključuje samo elemente brejkera već imamo potpunu evoluciju plesa.
Hip-hop je nastao u Bronxu i veže se za Afroamerikance. Mlađe generacije vežu ga i za MTV. Da li je to ono što ćemo vidjeti u mjuziklu?
Svi misle da je riječ o crnačkom hip-hopu, ali apsolutno nije to. Nema skupocjenih automobila, seksa, alkohola i slično. Ovaj mjuzikl nisu Bosanci i Balkanci koji se "furaju" da su crnci. Ja ovdje pokušavam da ostanem na bazičnom hip-hopu, a to je bunt i glas obespravljenih ljudi. Na ovaj način mogu da kažem sve što želim i pustim glas ljudi marginalizovanog dijela društva kojem i ja pripadam.
Šta je glavna priča mjuzikla?
Mjuzikl je priča o mladim ljudima i njihovim potrebama ispričana kroz snažne socijalne razlike. Likovi pripadaju različitim socijalnim ambijentima, imamo ekstremno bogate i ekstremno siromašne, te se oni isprepliću, a društvo ih odvaja. Generalno to je ljubavna priča - dvoje mladih ljudi koji bi mogli imati normalan odnos i priča bi mogla imati "happy end" ali okolnosti upućuju da to neće biti. To su klinci koji trebaju da odrastu u sredini koja im ne dozvoljava da to urade na normalan način već im zagorčava život kao što to rade i nama i ljudima koji odrstaju u ovim vremenima. Tema je i razbijanje porodice kao osnovne ćelije društva.
Na mjuziklu radi više od 40 osoba. Kako uspijevate koordinirati sve, koliko je teško i kako ste prikupili sredstva?
Mjuzikl je produkcijski košmar. Kada smo krenuli raditi shvatili smo šta smo uradili jer je organizacijski haos koordinirati 40 ljudi, od kojih je 27 na sceni, a ostali opskrbljuju sve što je potrebno za scenu. Također, dolazi i ekipa iz Slovenije, Željko Božić sa šest plesača. Svi moraju biti dobro organizovani. Dalje, mjuzikl je najskuplji teatarski proizvod koji mi radimo sa vrlo malim sredstvima uz veliku želju da uspijemo i mislim da ćemo uspjeti. Svi kažu da u kulturi nema novca, ali to nije tačno. Ima dovoljno novca samo postoji problem nedostatka kulturne politike. Srećom imamo podršku sponzora i nekih javnih fondova, te roditelja jer mi ne radimo, svi studiramo i roditelji snose svakodnevne troškove. Velika zahvalnost ide njima, te SARTR-u koji jedini izašao u susret i otvorio nam vrata. Puno nam znači podrška pozorišta jer bez toga ne bismo mogli uspjeti. Na kraju, svi imamo potrebu da nešto kažemo i vrisnemo na sav glas, jer način na koji živimo posljednjih godina i sve teško da može da stane pod kožu. Nakupilo se puno toga i svi imamo potrebu da najglasnije kažemo nešto i da nas što veći auditorijum čuje.
Kazali ste da je cilj privući mlađu populaciju. Na koji način će ovaj mjuzikl to učiniti?
Naša publika je uglavnom starija, jer klinci sadašnjice nisu odgojeni u pozorišnom duhu. Za njih je to nešto arhaično, dosadno i monotono, što je i tačno, jer današnja percepcija publike je drugačija nego prije 20 godina. Pažnja je popustljivija, a djeca su danas multitasking osobe koje traže uzbuđenje. Koristeći sve segmente hip-hopa, grafite kao vizuelni efekt i ples kao način pričanja priče kroz pokret, te repanje kroz koje govorimo replike čini pozorišno djelo koje je balkanska priča. Ono što se dešava u mjuziklu može se povezati s događajima koji su se desili prije mjesec i po, odnosno s protestima i onim što se dešavalo ispred Predsjedništva BiH i zgrada kantonalnih vlada, mada je ovaj mjuzikl nastao prije dvije godine. Pokušat ćemo biti veoma kreativni. Koristimo 3D animacije jer smatram da se teatar mora otvoriti novim medijima da bi uopće mogao komunicirati s današnjom publikom. 3D je naša realnost putem koje komuniciramo i percipiramo informacije, bez toga s mlađim ljudima ne možeš raditi i neće te razumjeti.
Ko su glumci u mjuziklu?
Angažovana je mlada ekipa s kojom sam studirao na akademiji. Kada me neko pita koliko je trajao kasting ja kažem tri godine jer sam toliko dugo na akademiji i pratio sam njihov rad i gledao predstave. Bio je to poziv njihovog kolege, koji su oni prihvatili. Tvrdim da su to fenomenalni mladi glumci te da njihovo vrijeme tek dolazi. Mislim da će puno toga da pokažu, vjerujem u njih i na njima leži ovaj projekt. Muziku za predstavu radili su Adnan Hodžić i Amar (Kapo ) Berbić dok je za tekstove zadužen Admir Čular Gaggo iz hip-hop sastava Strava škola.
Pretpremijera je 18. aprila, premijera 19., a repriza 20. aprila. Kakvi su vam daljnji planovi?
Velika nam je želja da mjuzikl vidi što više ljudi i da putujemo s ovom predstavom jer nemamo često priliku da putujemo. Sve ovisi kako će reagovati publika. Voljeli bismo obići BiH i regiju, ali sve ovisi od kvaliteta predstave. Ulaznice koštaju 15 KM, ali bit će popust za studente. Možda će neko reći da je skupo, ali za ovakav tip predstave nije, a to će biti neki način da pokrijemo određene troškove.
Iman Šemić u utrci za fotomodel FBiH: Otkrila nam je kako teku pripreme za ovu svečanost
