Naći je možete samo ako slučajno uđete kroz pasaž zgrade na zapadnom kraju Onešćukove ulice te lutajući mračnim prolazima izađete na samu obalu rijeke Radobolje. Na kraju tog puta ugledat ćete skladnu obnovljenu građevinu na kojoj stoji natpis "Interpretacijski muzej mlinarskog zanata".
Građevina o kojoj govorimo obnovljena je prije tri godine u sklopu projekta obnove dvije slične građevine, što je finansirano iz pretpristupnih fondova Adriatic programa 2007.-2013. Grad Mostar se tada obavezao da će se pomenuta građevina koristiti u turističke svrhe, odnosno promociju autohtonih zanimanja i proizvoda s područja Hercegovine.
Mlinica u Zahumlju, kako se formalno zove taj dio grada, nekad je bila u privatnom vlasništvu porodice Zovko. Porodica Zovko već pedeset godina živi u inozemstvu, a mlinicu je poklonila široj društvenoj zajednici.
Nekad prvi na Balkanu
Historija piše da je to bila prva mlinica na Balkanu u kojoj su bili instalirani mala centrala i električni mlin. Bio je u funkciji mini hidropogon za proizvodnju električne energije. Voda je pokretala turbinu, turbina proizvodila električnu energiju, a ona kasnije pokretala električni mlin. Mostar je tehnološki tada bio ispred vremena, bar na Balkanu.
Nekad je na Radobolji bilo desetine mlinica, a na ostalim pritokama Neretve stotine, da ne kažemo hiljade. Nestale su u vremenu koje je potisnulo zanat koji ih je stvarao. Mlinarstvo je postalo industrijska grana, a eksponencijalno se smanjivao i broj ljudi koji siju žito pa imaju potrebu mljeti plod svog rada. Ostale su samo građevine i sjećanja na neka stara vremena.
Objekat očito lijepo obnovljen, a vjerovatno prije tri godine i opremljen određenom postavkom vezanom za mlinarstvo u Hercegovini, sada nije u funkciji. Stoji zaključan, a unutrašnjost je u neredu, nabacana stvarima i što je najgore ne djeluje kao dio neke turističke ture.
Moderno obnovljeno, nedostaju samo aktivnosti
Mlinica je obnovljena vrlo moderno, ali u kamenu, s velikim i atraktivnim otvorima. Ispod kaskadno protiče Radobolja, a prizor je puno atraktivniji za većeg vodostaja, jer onda cijela građevina biva okružena bučnom rijekom koja teče prema svom ušću u Neretvu.
Gledajući info tablu na objektu, ne može se jasno ni zaključiti u sklopu koje javne institucije bi trebalo da posluje ovaj zanimljiv interpretacijski muzej. Pretražujući internet i društvene mreže nalazimo samo informacije o završenom projektu obnove. Nismo sigurni ni koliki procenat građana Mostara je uopće upoznat o tome da postoji nešto ovakvo.
Interpretacijski muzej mlinarskog zanata za sada je, tri godine nakon obnove mlinice Zovko, još uvijek samo zanimljiva ideja. Objekat je lijep, dopadljivo obnovljen, nadohvat ruke, jer se doslovno nalazi u ulici kojom prolazi većina turista koji imaju namjeru posjetiti Stari most, sada ga samo treba na pravi način staviti u promet.
